Marija Magdalena – svetica ili grešnica?

22. srpnja 2021. Autor: prigorski.hr Vjera Marija Magdalena – svetica ili grešnica?


Piše: dr. sc. Zdenko Balog

Na današnji dan, 22. srpnja katolička crkva obilježava blagdan Marije Magdalene. Radi se o jednoj od najpopularnijih svetica katoličke crkve, čiji je kult raširen, te su joj crkve posvećivane u velikom broju, ako već ne cijele crkve, a ono barem oltari. Ujedno, Marija Magdalena jedna je od najkontroverznijih svetica: uz nju se vežu različite interpretacije koje imaju labavo utemeljenje, odnosno nemaju utemeljenja. Istovremeno, izvan konteksta crkvene doktrine izaziva najveće zanimanje u krugu autora koji se okupljaju oko različitih teorija zavjere.

Marija Magdalena u evanđeljima

Marija Magdalena u evanđeljima se višekratno pojavljuje. Kod Mateja, jedan je od žena koje su bile prisutne raspeću, te se spominje poimence pored majke Jakova i Josipa, te majke Zebedejevih sinova. Marija Magdalena, zajedno sa još jednom ženom, također Marijom, prati Isusovo tijelo do groba, ta dapače dolazi ujutro nakon pokopa da pohodi grob. Time postaje prvom svjedokinjom uskrsnuća. Sa veoma malo razlika isto nalazimo i kod Marka: prema Marku sve su tri žene došle na grob u nedjelju ujutro, te doznajemo da se ova treća zove Saloma. Još jedna važna pojedinost, Marko naglašava: ‘Kad uskrsne rano u prvi dan sedmice, najprije se ukaza Mariji iz Magdale, iz koje bijaše istjerao sedam zlih duhova.’ (Mk 16:9) Kod Luke konačno susrećemo Mariju Magdalenu u prilici koja prethodi raspeću.

Na jednom mjestu Luka spominje, da su pored učenika, Isusa slijedlle i mnoge žene, među kojima ‘…Marija zvana Magdalanka, iz koje bijaše izašlo sedam zlih duhova, Ivana, žena Herodovog upravitelja Kuza; Suzana i mnoge druge…’ (Lk 8:2-3). Ponovo je Magdalena jedna od žena kojima se prvima objavljuje uskrsnuće ujutro na grobu. Jedino kanonsko evanđelje koje ujedno nije i sinoptičko (uglavnom sadržajem identično) ostalim trima je Ivanovo. Priča o Magdaleni, u nekim podacima jednaka, ipak je bitno drugačija: na grob Marija Magdalena dolazi sama. Našavši prazan grob, izvijesti o tome učenike Ivana i Petra. Oni, međutim ne poklanjaju posebnu pažnju tome, pa odu doma. Međutim, Magdalena ostaje pored praznog groba oplakujući Učitelja. On se, međutim pojavi da ju ohrabri i utješi, te joj se očituje. Scena koja se odvija između njih dvoje odiše dubokom emotivnošću.

Štoviše, Isus, svjestan da se ne može dulje zadržavati, moli je da ga pusti da nastavi svoj put, jer se ne smije dulje zadržavati na zemlji. Poznati motiv iz slikarstva ‘Noli me tangere’ oslikava trenutak susreta učenice i dragog učitelja, jednu od najljudskijih scena Isusovih. (Iv 20:1-18). Zbog mnoštva ovako blisko opisanih epizoda, te zbog detalja koji nisu bitni za događaje, biblisti smatraju Ivanovo evanđelje najvjerodostojnijim, te ga smatraju pismom ili barem izravnim prepisom izvještaja očevidca. Toliko o Magdaleni u evanđeljima.

Vanevanđeoske tradicije o Mariji Magdaleni

Najmanje dvije druge osobe kasnija tradicija i predaja izjednačava s Marijom Magdalenim. To je Marija, sestra Martina i Lazarova iz Betanije, te grešnica kojoj je Isus oprostio grijehe riječima ‘tko je bez grijeha neka baci prvi kamen’. Kasnija hagiografska tradicija, poduprta čak i mišljenjima srednjovjekovnih papa, pretvara Magdalenu u bludnicu, te je često u crkvenoj umjetnosti prikazivana kao isposnica koja u pustinjačkoj špilji kleči gola, ponekad obrasla dugom kosom i dlakom po tijelu, te se kamenom tuče o prsa u pokajanju. Pored nje je lubanja. Ova je tradicija o magdaleni najsnažnija. u srednjem vijeku javne kuće ponekad se nazivaju ‘Magdaleninim domovima’, a javne grešnice žigosane su užarenim željezom slovom ‘M’ na rame ili čak na čelo.

Manje je popularna, ali ipak žilavo održana tradicija o Lazaru i njegove dvije sestre, koji, bježeći od prvih progona Isusovih sljedbenika, lađom dolaze do Marseja. Nedaleko Marseja postoji svetište Les Saintes Maries de la Mer (Svete Marije od mora), na mjestu gdje su se prema predaji iskrcali. Gnostička evanđelja i neke druge apokrifne knjige govore o Isusovom braku s Magdalenom, što jedna od najpoznatijih zavjera unutar katoličke crkve. Posebno je popularizirana nakon publiciranja knjiga ‘Sveta krv – Sveti Gral’ (grupa autora), te ‘Da Vincijev kod’ Dan Browna, koja je inspirirana tezom iz prethodne. Prema toj teoriji Magdalen ja došla u Francusku noseći Isusovo potomka ili s već rođenim isusovim sinom, čiji potomci utemeljuju dinastiju Merovinga.

Magdalena u umjetnosti

Pored prikaza u sceni ‘Noli me tangere’, te pored prikaza pod raspećem (prepoznatljiva po crvenoj haljini), Magdalena je najčešće prikazivana kao grešnica pokajnica u pustinjačkoj spilji (ikonografski ženski pandan pustinjaku Jeronimu). U grupi svetica Magdalenu prepoznajemo po tome što uglavnom jedina nije okrunjena. Uvjeti da se stekne kruna bili su djevičanstvo, doktrina i mučeništvo. Tako na primjer sveta Katarina ispunjava sva tri uvjeta, pa ju doista ponekad prikazuju s tri krune. Marija magdalena međutim nema ni jednu. Atribut po kojem ju prepoznajemo je posudica koju drži u ruci, prema tumačenju ikonografije posudica s dragocjenim uljem koje je jednom prilikom izlila na Isusovu glavu u činu simboličkog pomazanja.

Primjeri su iz crkve Svetog Brcka na Kalniku, gdje ju vidimo gologlavu sa pletenicama, pored okrunjenih svetica Barbare i Doroteje, iz Praške nacionalne galerije, opet jedina neokrunjena pored Katarine i Margareta, te podno križa, reljef sa Tynske crkve u Pragu, freska iz Judenburga (Austrija), te detalj iz Nacionalne galerije u Pragu. Konačno, tu je mala plastika isposničke spilje sa oltara Svetih kraljeva u Svetom Petru Orehovcu. Tu je konačno jedna posebno lijep prikaz Magdalenine smrti sa glavnog oltara crkve Svete Magdalene u Čazmi.

prigorski.hr

Facebook Comments