Marija (Ivek) Terek jedna je od mnogobrojnih Vukovarki, koja je rat dočekala na svome radnom mjestu i izašla iz Vukovara, nakon pada grada u srpske ruke 18. studenoga 1991. godine. Traume koje je njoj i većini Vukovaraca ostavio rat, pokušala je zaboraviti kroz sve ove protekle godine. Nije uspjela u tome, slike rata su prejake, s njima živi, budi se i liježe. Odlučila je da ih zabilježi na papir, da ostanu za sjećanje budućim pokoljenjima sa željom da se nikad ne ponove u njenom Vukovaru i Hrvatskoj.
Prisjećajući se jednog od iskustava Marija Terek opisuje kako je nekim ranjenicima u bolnici bilo neugodno da im netko mijenja plahtu, a prije toga su se hvalili kako su uništili sedam četničkih tenkova. -Rekla sam tada: ‘Znaš što Franjo? Ako si mogao sedam tenkova mogao uništiti, a sada se sramiš da ti ja promijenim plahtu, ja ću to sve opisati u knjizi. On mi je rekao da da neću valjda to staviti u knjigu, ja sam mu odgovorila da hoću. Dakle, sve ono što sam preživjela u tim strašnim trenucima odlučila sam to staviti na papir. -pojašnjava Marija te kazala kako je sretna i ponosna što je uspjela smoći hrabrosti i staviti sve ta strašna iskustva na papir.
Autorica ističe kako je ovo djelo podsjetnik na teške dana kada su bili gladni, žedni, umorni, u strahu za život. -Bog mi je podario da sam ostala živa. Međutim, brojni ranjenici, koje sam zbrinjavala, su završili na Ovčari, a nekim se i dan danas ne zna grobno mjesto i to me i danas proganja. Prilikom napuštanja bolnice ja sam ih uvjeravala da su pregovori takvi da četnici ne smiju ući u bolnicu, dok se mi ne evakuiramo. Proganja me ta misao da sam im ja lagala i na neki način ih iznevjerila. -kazala je kroz teške uzdahe Marija.
Dr. sc. Đuro Škvorc, urednik knjige istaknuo je kako vrijednost sjećanja koje Marija podastire u tekstu utoliko je veća što daje imena njegovanih ranjenika, njihovo ponašanje, želju da se čim prije vrate na crtu obrane, moral, volju da se preživi. Opisuje pad Vukovara, golgotu konvoja ranjenika kroz Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, dolazak u Hrvatsku i kraj puta u Varaždinu.
Predstavljanje knjige Marije (Ivek) Terek “Moje sjećanje na Vukovar 1991. godine” je održano u subotu u prostru Koordinacije udruga Domovinskog rata Grada Križevaca, a moderator je bio Mate Babić.
