U Kloštru Podravskom održan je Festival žena iz ruralnih područja Koprivničko-križevačke županije u organizaciji županijskog Povjerenstva za ravnopravnost spolova i Udruge žena iz ruralnih područja sa suorganizatorom i domaćinom Općinom Kloštar Podravski, a pod pokroviteljstvom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Svim sudionicama su članovi žirija Damir Felak, Melita Ivančić, Robert Čimin, Verica Rupčić i Josip Cugovčan te župan Darko Koren i načelnik Siniša Pavlović uručili priznanja za sudjelovanje, poklone županije, općine i udruge, kao i cvijeće. Posebno iznenađenje su priredili domaćini za sve dosadašnje sudionice Festivala s područja Općine Kloštar te im uručili posebne zahvalnice i cvijeće.

Sudionice su pored poklona trajne vrijednosti dobile i unikatna priznanja za svoje posebnosti. Marija Igrić primila je priznanje za posebnu ljubav prema prirodi i vinogradarstvu te svestranost uz njegovanje tradicije u pripremi jela i slastica.

Marija Igrić živi u Kalinovcu, u Batinskama od oca Franje Lackovića i majke Marije rođ. Bazijanec, gdje je provela djetinjstvo i pohađala prva tri razreda osnovne škole, a školovanje nastavila u Ferdinandovcu. Udovica je i majka je kćeri Marine i sina Zlatka, a najveća radost u njezinim umirovljeničkim danima je unuk Vinko.
Kroz život se bavila raznim poslovima. Radila je u osnovnoj školi kao kuharica i kaže da su joj to bili lijepi i veseli dani u radu i druženju s djecom, koju jako voli. Obiteljski su se bavili poljoprivredom. Uz ratarstvo uzgajali su svinje i perad za vlastite potrebe.

Kao obiteljsko nasljeđe i starinu pokojnog supruga, Marija u posjedu ima vinograd u Prugovcu, koji obrađuje s velikom ljubavlju te uzgaja lozu i voćke. Također s posebnim marom uređuje klijet, koju je sagradila sa suprugom. Voli starinu pa je u klijeti uredila etno zbirku kako bi predmete iz prošlosti sačuvala i pokazala svojim prijateljima i gostima.
Marija voli kuhati i peći kolače za svoju obitelj, ali često i za prijatelje i različita druženja. Njeguje tradiciju podravskih „gazdarica“, kojih je ostalo jako malo.

Marija kaže kako je u njezinoj obitelji posebnu važnost imao ručni rad te je tako stekla znanje i vještine u izradi raznih vrsta ručnog rada, ali i ljubav prema ručnom radu od ranog djetinjstva pa je od malih nogu vezla, plela i heklala.

Jako voli prirodu, a posebice cvijeće pa je na svom životnom putu, uz sve obiteljske obaveze i rad, uvijek nalazila vremena za sadnju cvijeća u kući i dvorištu, kao i za prigodno uređivanje kuće i okućnice za blagdane. Veseli je njezino cvjetno šarenilo oko kuće u svako godišnje doba.
Svestrana je i društvena. Svoju plemenitost ostvaruje kao dugogodišnja darivateljica krvi.

Marija kaže da u njezinom životu kao velika ljubav posebno i vodeće mjesto ima pjesma. Jako voli pjevati i pjeva u crkvenom zboru, na misama, a na procesijama za blagdane predvodi pjesmu. Uz puno obveza uvijek nađe vremena za probe pjevanja, nastupe i druženja.
Njezina poruka je: kad si najsretniji – zapjevaj, kad si najtužniji – zapjevaj. Pjesma je najbolji lijek za dušu.