“Svijet se mijenja, a s njime se moraju mijenjati i muzeji te početi razmišljati poslovno i prilagoditi se publici, u čemu im može pomoći i iskustvo Disney Worlda”, rekla je Leanne Manfredi, voditeljica obrazovnog odjela londonskog Victoria and Albert Muzeja (V&A), na predavanju u Muzejskom dokumentacijskom centru.

“Turisti su oko 50 posto posjetitelja koji, nakon što pogledaju prve galerije kod ulaza, odlaze u kafić i muzejski dućan gdje potroše u prosjeku 35 funti, a odlaze ne pogledavši 80 posto Muzeja”, rekla je Manfredi. “To je za nas gubitak, želimo da vide i ostalo, zbog čega je važno osmisliti sadržaje koji će ih privući”, dodala je.

Britanska vlada financira V&A, no s obzirom da su ti prihodi srezani u posljednjih pet godina, Muzej se sve više okreće biznisu i traži nove izvore. Dijelom se financira iz lutrije i razvojnih fondova, a samo obrazovni programi, u kojima godišnje sudjeluje 200 tisuća ljudi, a vodi ih 35 djelatnika, dobivaju dva milijuna funti po godini.

“Ciljani prihod nam je 660 tisuća funti i s time možemo raditi projekte koje inače ne bismo, a kako imamo obveze prema vladi jako nam je važan prihod od korisnika”, napomenula je Manfredi, govoreći o svom sektoru u kojemu ima dugogodišnje iskustvo.

Iskustvo Disney Worlda za odnos s posjetiteljima

Među brojnim tečajevima i radionicama za posjetitelje, jedan od najpopularnijih je o povijesti umjetnosti koji pohađaju dobrostojeće žene u svojim umirovljeničkim danima, tzv. “ladies who lunch”.

Kao ponajbolje primjere uspješnih primjera izložbi kojima se Muzej prilagodio svojoj publici Manfredi izdvaja one posvećene Davidu Bowieu, holivudskim kostimima i modnom dizajneru Alexanderu McQueenu.

Za McQueenovu izložbu prodalo se 85 tisuća karata i prije samog otvorenja, muzej je zbog velikog interesa radio 24 sata, a u suradnji s Eurostarom organizirani su popusti za posjetitelje iz Pariza.

Iako Muzej ima tisuću zaposlenih, za Bowievu izložbu trebalo je zaposliti još osoblja, točno se znalo gdje i kada se stvaraju gužve pa su se one dodatno kontrolirale. “Bilo je to gotovo kazališno iskustvo, posjetitelji su obilazili izložbu sa slušalicama u kojima se mijenjala glazba ovisno o tome u kojem su dijelu postava”, napomenula je.

“Promijenili smo se iz institucije koja prikazuje lijepu umjetnost u instituciju koja posjetiteljima omogućuje najbolji mogući doživljaj nekog izložbenog projekta”, istaknula je Manfredi.

Smatra kako bi uzor u odnosu prema posjetiteljima mogao biti i Disney World, koji ima pedesetogodišnju tradiciju u radu s publikom. “Odlazak tamo je  fenomenalno iskustvo, a svako nam je iskustvo dobrodošlo”, ustvrdila je.

Jedan od dobrih primjera u kojemu se Muzej prilagodio publici je slučaj s otvorenim prostorom u okviru muzeja, koji su ljudi počeli doživljavati kao mjesto za piknik. Iako se zbog sigurnosnih razloga prvo željelo spriječiti da se najmlađi kupaju u jezercu, to im se na kraju dopustilo i angažiralo osiguranje koje pazi da sve bude u redu.

V&A nastoji biti ‘most’ između publike i umjetničkog djela – jasnim i razumljivim opisom izloška koji umjetnost čini relevantnom svakome tko dođe u muzej, ali i umjetničkim rezidencijama, uz pomoć kojih posjetitelji mogu vidjeti suvremene prakse i kako nastaje umjetničko djelo.

“Rezidencije su nam osobito važne jer umjetnici pokazuju svoje tehnike i vještine, sve ono što se ne može naučiti u školi”, napomenula je.

Ne želimo se postavljati s visoka, muzej ima društvenu odgovornost

Manfredi ističe kako V&A ima sve važniji utjecan na dizajnersku scenu, inovacije i razvoj, pa puno rade i na zaštiti autorskih prava. “Kreativna industrija bilježi najbrži gospodarski rast, intelektualne ideje su stvar današnjice, a London je mjesto u koji svi talenti dolaze i tamo se stvari počinju događati”, rekla je.

Muzej intenzivno surađuje s uglednim dizajnerskim londonskim školama, Royal College of Art i Central Saint Martins College of Arts and Design, a djeluje i internacionalno, među ostalim i u Kini.

Načelo otvorenosti i pristupačnosti očituje se i projektu kojim se omogućuje pacijentima u bolnicama da razgledaju postav iz bolničkog kreveta, uz pomoć robota koji obilazi izložbu umjesto njih.

“Ne želimo se postavljati s visoka, kada radimo s publikom oni nam kažu što žele i u skladu s time razvijamo smjer kreativnih industrija”, rekla je.

Važnom ulogom londonskog muzeja smatra i tzv. meku diplomaciju. “Zašto se muzeji ne bi uključili u debate o svjetskim konfliktima, izbjeglicama, uništavanju kulturnog naslijeđa? V&A je pribavljao predmete sa svih kontinenata, pa se treba očitovati o stvarima koje se događaju. Iako kulturne institucije to dugo nisu radile, to je naša društvena i građanska odgovornost”, ocijenila je.

Manfredi kaže kako je Muzej aktivan u informiranju o svojim aktivnostima putem letaka koji će, predviđa, uskoro biti prošlost. Muzej ima svoj blog, prisutan je na Twitteru i Facebooku.

“Izložili smo se javnosti, a time i kritici, što nije uvijek ugodno, ali je potrebno i u skladu s promjenama”, zaključila je.

(Hina)

fah