Kada je započela lijepa sportska priča s malonogometnim dvoranskim turnirom u Križevcima, redovito je u završnicu ulazila i momčad Zlatarne Valentino koju je okupio gospodin Dani, poznati križevački zlatar.
Igrali su u tom zlatnom timu vrsni križevački igrači od braće Vurnek do braće Budja, a pobjeđivali su i na nekadašnjem ljetnom turniru na “Bukvićevom” asfaltu. Kako je dvoranski turnir rastao, postajao sve masovniji i s bogatijim novčanim nagradama, tako su na parket križevačkog sportskog doma počeli dolaziti profesionalci i, ruku na srce, lovci na nagrade koji su istodobno nastupali na nekoliko turnira u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
Time su, dakako, uvelike smanjeni izgledi domaćih igrača da dođu do završnice. Dobar je potez, stoga, načinjen s organizacijom usporednog turnira županijskih klubova na kojem se nadmeću amateri. Mnogi, doduše, žale za onim vremenima kada se igralo za pokale, kolajne i druženje poslije tekme, ali iz te “kože više se ne može”. Novčane nagrade su “magnet” na svim turnirima, od Kutije šibica do Križevaca. Tko ponudi više, ima više. To je, nažalost, tako.
Zlatarna Valentino više ne okuplja momčad za dvoranu, ali je ostala jedan od ponosnih sponzora turnira i redovito nagrađuje najboljeg igrača, a pohvalno je što i podupire školu nogometa u Križevcima.
mn/prigorski.hr
fotografije ustupio: Dražen Vurnek