Kao mantra ponavlja se zadnjih dana u razgovorima izjava o konačnom završetku uklete 2020. I samim time, nada da joj 2021 po ničemu neće ličiti. Zvuči kao da će sve biti drugačije već sekundu nakon ponoći, kao da će na mah nestati svi problemi. Pridružujemo se nadama, ako baš ne prve sekunde, da će se barem pomalo ublažiti: zemlja da će se pomalo smirivati bez novih snažnih potresa, cjepivo nade da će pomalo pobijediti veliku pandemiju, a privreda i poslovi samim time pomalo oporavljati.

Kao i svake godine, pripremam mali fotografov pogled unazad. Prirodom posla i prirođenom znatiželjom, 365 dana hodam s fotoaparatom na ramenu, nastojeći zabilježiti život. Malo se ustručavajući, krenuo sam ove godine u isti posao, te se iznenadio: očekivao sam malo toga, prazne ulice, otkazana događanja, zatvorene terase kafića, izostanak putovanja, sve to nijem nogo obećavalo. A ipak…

Isprva sve je krenulo normalno, novogodišnji prijemi, Vincekovo, Fašnik, pa pomalo i Dan žena, . a onda odjednom, ‘novo normalno’! Lock-Down, prazne ulice, potres u Zagrebu, otkazano sve planirano. Fotograf ostaje bez motiva. No život teče dalje, radi se i gradi, doduše, više se ruši, kako bi se gradilo, jednog dana…

Ljeto donosi relaksaciju. Sa malim kašnjenjem u posebnim se uvjetima otvara ciklus Miss Supranational, K.V.A.R.K. obilježava svojih dvadeset godina On-Line, Ljeto u Gradskom muzeju, Ljeto u Dvorištu K2, poneki koncert, opet pod uvjetima ‘novog normalnog’. Družili smo se s tigrovima, ljepoticama, devama i konjima. U život polako ali sigurno ulaze novi modni detalji, maskice. Simboli grada tiho nestaju: umjesto Čelika, nova robna kuća, pali se svijeća za Kino Kalnik, a novo izdanje SUFFESTa podsjeća na Toma Gotovca. Veliki jubilej Visokog gospodarskog učilišta.

U Križevcima nakon dugo vremena opet stanuje vladika. Družimo se s popularnom Mandarinom, a grad dobiva spomenik mačku Ljubiju. I još neke spomenike, no to su uglavnom obnove nekih starih … Godinu završavamo u stilu, sportskim ponosom, našim rukometašicama, Kalaus. I tužnim oproštajem od naših velikana Miškeca i Valeka.

I tako pomalo, skupilo se lijepih tisuću fotografija za ‘uži izbor’, a da bih svoj review sveo na pristojnih stotinjak fotki, morao sam odbacivati čitave značajne događaje. Zadnji kriterij bio je prvenstveno fotografski, nadam se da će vas ovaj prilog podsjetiti na mnogo toga čega se vrijedno sjećati iz godine koju ipak treba što prije zaboraviti.

foto2 foto3 foto4 foto5 foto6 foto7 foto8 foto9 foto10 foto11 foto12 foto13 foto14 foto15 foto16 foto17 foto18 foto19 foto20 foto21 foto22 foto23 foto24 foto25 foto26 foto27 foto28 foto29 foto30 foto31 foto32 foto33 foto34 foto35 foto36 foto37 foto38 foto39 foto40 foto41 foto42 foto43 foto44 foto45 foto46 foto47 foto48 foto49 foto50 foto51 foto52 foto53 foto54 foto55 foto56 foto57 foto58 foto59 foto60 foto61 foto86 foto87 foto88 foto89 foto90 foto91 foto92 foto93 foto94 foto95 foto96 foto97 foto98 foto99 foto100 foto101 foto102 foto103 foto104 foto105 foto106 foto107 foto108 foto109 foto110 foto111 foto112 foto113 foto114 foto115 foto116 foto117 foto118 foto119 foto120

Zdenko Balog/prigorski.hr