Novim očima gledamo zadnjih tjedana i mjeseci neke novije radove osebujnog vizualnog umjetnika Stephana Lupina. Posebno se to odnosi na ciklus slika (Lupino kaže ‘crteža’), nastao posljednjih godina ‘Planet Apocalypse’, ‘Planet Fire’, na kojima je zemlja prikazana kao umirući planet, ili možda kao predimenzionirani virus, korona virus. Slika kuglice sa pipcima, koja zadnjih mjeseci postaje kolektivna ikona straha i tjeskobe, već prije nekoliko godina prikazan je na ovim Lupinovim apokalipsama.
No, Lupino, senzibilan za bilo vremena i za opće raspoloženje, nastavlja svojim likovnim utiscima, novim ciklusom radova nadahnutih okruženjem pandemije. Povod je to da ga zamolimo da za čitaoce portala prigorski.hr kaže nešto više o svojim promišljanjima i nadahnuću.
– Virus nas je zatvorio doma, prizemljio avione, priroda se oporavlja. Prirodi je to bilo potrebno, Bog će uvijek naći način. No virus nije samo to. Sad vidimo koliko je nevažno sve ovo materijalno, koliko to malo znači. Stalno smo usredotočeni na drugo, što sad, recimo Americi znači atomsko naoružanje i sve to. Dođe nešto sitno, nevidljivo i pomrsi sve. No vidi se da ljudi to ipak ne shvaćaju ozbiljno kako bi trebali. Opušta se raspoloženje, grupe se skupljaju, imali smo sreće, dobro smo prošli, kad vidim moj New York, to je strašno, kako je nastradao. -kaže Lupino.
– Zar nije sad vrijeme da prestanemo pod tepih gurati probleme koji nisu novi. Glad u svijetu i istovremeno bacanje hrane, preobilje, zašto se to ne može rješavati? Ne treba očekivati nikakvu kataklizmu, svijet u kojem živimo već je kataklizma, toliko obilje i ta bijeda s druge strane, to je kataklizma. Ako se ljudi ne promjene nemamo spasa. -ističe on.
Da, ali sad moram postaviti pitanje, da li nas, takve i treba spašavati?
– Eh, sad neću biti Schopenhauer, nisam neki filozof, ali onda bih se radije okrenuo Sokratu, Nietzscheu. Treba se okrenuti uzorima, idolima, poput Majke Tereze, a ne ljudima koji postižu materijalno, poput Gatesa. Ljudi koji se obogate prevarama, zar su to uzori? Sad se pravi veliki dobročinitelj. Takvi ljudi su nam danas uzor. Kako može ići na bolje kad su nam takvi uzori? Imamo uzora kojima bi se trebali okrenuti, ali sve je krivo postavljeno, vrijednosti…
Doista je potrebno nešto što će nas resetirati. Najveće je zlo što imamo krive uzore, idole, što su se ljudi okrenuli od Boga, ne traže ga u sebi i drugima, traže ga samo kad je potrebna pomoć, negdje izvan, onda zazivaju Božju pomoć.
Lupino u karanteni ne miruje, u tijeku je novi vizualni projekt:
– Sada radim ciklus ‘Korona’. Zapravo to su djevojke koje se bore sa koronom. To su likovi koji se bore protiv korone, žena kao središte univerzuma. Prilagođavamo se vremenu, izložbe se otkazuju, zato se okrećem radu na novim projektima.
Neke svoje prve ‘Korone’ Lupino je rado podijelio s nama, pa ih imamo prilike predstaviti i našim čitaocima. Lupinov uvijek originala i poseban rad nalazi opet nova nadahnuća, na nov način bilježi turbulentno okruženje, prerastajući pomalo i onaj okvir ‘Lupinizam’ koji je u nastojanju da se njegov raznolik vizualni izraz svede pod jedno ime, skovan pred nekoliko godina.
Zdenko Balog/prigorski.hr