U Gradskoj knjižnici Zagreb održana je promocija autobiografske slikovnice „Priča sa sela” autora Luke Omana, dugogodišnjeg aktivista i predsjednika udruge Prijatelji životinja.
Publika ga je ovoga puta upoznala u drugačijem svjetlu: ne kroz aktivistički nastup, nego kroz intimnu, autobiografsku priču ispisanu iz perspektive dvanaestogodišnjeg dječaka.
Mjesto gdje empatija prvi put zaboli
„Priča sa sela” nastala je iz autorove potrebe da se vrati iskustvima koja su ga obilježila u toj osjetljivoj dobi. Pripovijedana u prvom licu, čitatelja uvodi u prostor sjećanja na boravak kod bake na selu, kamo ga šalje bolesna majka. No selo i tradicija ovdje nisu idealizirani okvir djetinjstva. Umjesto nostalgije, knjiga nudi suočavanje sa svijetom odraslih koji je s mnogim stvarima već pomiren – svijetom koji pristaje na ono što nije pravedno, ali je prihvaćeno kao „normalno”.
Prešućeni tabu: smrt životinja
U razgovoru o knjizi posebno je odjeknula perspektiva Suzane Marjanić, etnologinje i teoretičarke kritičke animalistike, koja je podsjetila da se u raspravama o dječjoj književnosti često navode tabu teme poput smrti, ovisnosti, seksualnosti, zlostavljanja ili rata, dok se pritom gotovo nikad ne izgovara ono što je svakodnevno prisutno: smrt životinja i klanje. Upravo to prešućivanje, istaknula je, pokazuje koliko je nasilje prema životinjama duboko normalizirano. U tom kontekstu „Priča sa sela” djeluje kao rijedak tekst koji taj neimenovani tabu iznosi na vidjelo, bez senzacionalizma, ali i bez uljepšavanja.
Slikovnica koja će dotaknuti srca djece i odraslih
Ilustratorica Kaja Kajfež javila se publici videoobraćanjem te istaknula da joj je rad na knjizi bio osobit izazov jer inače ilustrira priče “lakšeg” tona, dok je ovdje trebalo vizualno oblikovati teške teme na način koji ostaje primjeren i mladim čitateljima. Upravo zbog te zahtjevnosti, ali i zbog važnosti poruka koje knjiga nosi, kaže da joj je to bio jedan od najdražih projekata dosad. Izrazila je nadu da će slikovnica “dotaknuti srca i djece i odraslih” te potaknuti barem male društvene pomake.
Odjek večeri: glazba i snažne reakcije publike
Večer je dobila dodatnu dimenziju zahvaljujući nastupima Dunje Knebl i Bernarde Bobovečki. Knebl je izvela tradicionalnu pjesmu Tičica s albuma „Fauna”, dok je Bobovečki događaj upotpunila izvedbom pjesme „Tiger” (Alice Phoebe Lou). Govoreći o čitanju knjige, Bobovečki je istaknula:
“Ova knjiga me vratila ravno u dječju perspektivu iz koje se nasilje vidi u svojoj istinskoj formi, bez filtera koje upijemo dok nam se nameću kroz odrastanje, bez racionalizacija i opravdanja odraslih. Najteže mi je bilo to što Luka ne piše kao aktivist nego kao dijete koje osjeća, pamti i nosi krivnju koju nikad nije trebalo nositi. Napokon jedna knjiga (ujedno i slikovnica jako kreativnih ilustracija) koja pokazuje pravu istinu života na selu i koja ne romanticizira ubijanje životinja pod maskom ‘tradicije’.”
Sukob dječje perspektive koja još zapitkuje i osjeća, i odrasle perspektive koja se često ušuška u normalizaciju, u svom je obraćanju naglasio i sam autor. „Mi ljudi imamo urođenu dobrotu prema drugima, osjećaj za pravednost, odbojnost prema nasilju. Divno je što možemo živjeti bez nanošenja patnje drugim bićima. Ipak, najgore je kad ubijamo empatiju, kada je lagano krenemo gušiti još u djetinjstvu. Dajmo slobodu sebi da živimo odgovorno i suosjećajno, onda ćemo je dati i životinjama.” – poručio je Oman.
Empatija kao sloboda izbora
„Priča sa sela” ne ostaje na prisjećanju, nego dolazi do spoznaje o slobodi izbora: da ne moramo slijediti ono što “čine svi” i da prihvaćenost nije isto što i ispravnost. Knjiga pritom ne traži od čitatelja da zauzme unaprijed zadanu poziciju, nego da se vrati onom najčišćem mjestu u sebi – onom koje još ne zna racionalizirati nasilje – i da iznova postavi pitanja koja smo možda odavno prestali postavljati.
Knjiga je besplatno dostupna u tiskanom i digitalnom izdanju (PDF i flipbook) na www.prijatelji-zivotinja.hr.
