Blagdan svog zaštitnika sv. Huberta tradicionalno su proslavili lovci s područja Sisačke biskupije u nedjelju 3. studenoga. Svečano misno slavlje u sisačkoj katedrali predvodio je biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, kancelarom mr. Jankom Lulićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i povjerenikom za pastoral lovaca preč. Božom Pinjukom koji je na početku pozdravio sve okupljene.

Povjerenik je iskoristio priliku i posebno zahvalio svim lovcima što već skoro deset godina neprimjetno i neprestano čine brojna dobra, pomažu rad Caritasa i pučke kuhinje, daruju s mesom potrebite obitelji, a posebno one s brojnom djecom te sudjeluju u brojnim događanjima skoro svih župa u biskupiji.

 

Uz domaće vjernike na slavlju su sudjelovali brojni lovci predvođeni predsjednikom Lovačkog saveza Sisačko-moslavačke županije Vladom Kiretom.

Na početku homilije biskup je čestitao okupljenim lovcima blagdan njihova zaštitnika sv. Huberta istaknuvši kako je njegov susret s Bogom u lovu trajna poruka i svima nama da Bog nas želi neprestano mijenjati na dobro i kako želi da zbog njega i mi budemo bolji.

Govoreći o prvom čitanju iz Knjige Mudrosti, kao i enciklici pape Franje „Laudat si“ biskup je rekao kako u njima možemo vidjeti potrebu zaštite svih bića na zemlji, za koje je čovjek odgovoran, te ulogu onih koji se bilo profesionalno, bio amaterski posvećuju brizi za životinje, biljke i ukupni ekološki sustav prirode.

– Među njima su veoma značajni upravo lovci. Vi, premda lovite divljač, za nju se i brinete, posebno kad je zima i životinje teško dolaze do hrane. Veoma je lijepa ta vaša briga, i plemenita. Sva bića Bogu su važna i sva svojim životom i djelovanjem trebaju proslavljati svoga Stvoritelja. U tu ‘pjesmu stvorenja’, kako nazivamo pjesmu sv. Franje Asiškoga u kojoj on veliča sve stvoreno – i sunce i mjesec, i zvijezde i vodu, koje sve naziva svojom braćom i sestrama, trebali bismo se i svi mi, ljudi, uključiti. Sveti Augustin naime veli da svi mi svojim životima pjevamo pjesmu novu Bogu. Kakva je ta pjesma, pitamo se? Veličamo li mi Boga svojim životom? Je li naš život pjesma zahvalnica? Neki je dan umro poznati čuvar Velebita Vlado Prpić Prpa. On je u svojem intervjuu na Velebitu, gdje je sam živio tri godine među životinjama i biljkama, na toj suroj planini, izjavio da on često razgovara s Bogom, ali da ga ništa ne moli nego mu samo zahvaljuje, a svaki dan ima toliko toga na čemu mu treba zahvaliti – kazao je.

Nakon popričesne molitve kao izraz zahvalnosti za svu duhovnu skrb i potporu predsjednik Lovačkog saveza g. Kireta poklonio je biskupu sliku s motivima lova, a nakon mise druženje je nastavljeno u dvorištu Pastoralnog centra katedralne župe gdje su lovci pripremili okrijepu za sve nazočne.

prigorski.hr