„Dečki, nemojte dugo, spremite se i krenite doma!“ – glas koji je završavao svaki trening nogometaša NK „Križevci“, onih starijih, ali i onih mlađih. Dobročudni glas iza tog uzvika je gospođa Štefica Ocvirek ili kako je mnogi znaju popularna „Teta“. Teta je u klubu već 36 i pol godina te predstavlja dobri duh ne samo nogometaša već svakog sportaša koji dolazi na stadion. Jednostavno bez nje se ne može. Malo smo porazgovarali s njom povodom njenog odlaska u mirovinu. Prije svega zanimale su nas najljepše uspomene koje je vežu uz stadion, klub i prostoru oko njega, te njezinu radnu prostoriju.
„A gledajte, svaka je uspomena lijepa, na ovaj ili onaj način. Definitivno mi je najdraže bilo vidjeti i čuti svu oni djecu koja su iz godine u godinu trčala tim igralištom. Bilo je tu smijeha, vike, plača, pobjeda, poraza, ma svega. I to je ono što nosim sa sobom“. Na onu drugu ploču, lošije uspomene nije željela spominjati, to je odlučila zadržati za sebe. Ali kao iz topa je ispalila jednu stvar. „Definitivno je najgore bilo za raditi kada su padale kiše ili početak proljeća kada se sav snijeg topi. Tada je mnogo blata i zbilja je mnogo posla. Jedino to bih navela kao nešto što zbilja nisam voljela“.
Kao što smo već rekli, kroz njenu su prostoriju, ali i svlačionice prolazila mnoga djeca i igrači. Neki poput Tomislava Havojića, Željka Pukeca, Miroslava Koprića napravili su lijepe sportske karijere, ostali su odabrali druge puteve. Nažalost, bilo je tu i nekih koji su nas prerano napustili, poput Tihomira Matoića. Teta je svima njima u pojedinim trenucima bila i pedagog i dobra duša koja je vidala rane nakon nekih poraza koji su možda teško pali.
Na naš upit pamti li koga od igrača posebno nije željela nikoga posebno spomenuti, ali ipak dala je jedan majčinski komentar. „Neke pamtim, neke ne, zbilja je ovuda trčalo na stotine igrača koji su mi uljepšali radni vijek. Najljepše je kada vam na stadion dođu neki odrasli ljudi sa svojom djecom, uljudno vas pozdrave i svojoj djeci pričaju kako sam ovdje u klubu bila i za njihovo vrijeme igranja nogometa“. Što se tiče djelatnih osoba kluba najviše su joj srcu prirasle dvije osobe. „Nekako sam se najbolje razumjela i radila sa gospodinom Pongracom te pokojnim gospodinom Majstorovićem. Zbilja je riječ o dva istinska gospodina s kojima sam uvijek imala korektan i profesionalan odnos“.
Kao jedan od bivših igrača koji je stasao u klubu zanimalo me kako će cijeli sustav nastaviti funkcionirati bez nje jer ipak je riječ o jednoj instituciji koja se positovjetila s klubom. „Što da vam kažem osim da ne znam. Činjenica je da smo svi zamjenjivi i kao takvima nam kad – tad dođe kraj. Ne znam čak ni tko će me zamijeniti, ali zbilja je vrijeme za odlazak“. Pitali smo je i kako će se ona osjećati kada zna da idući dan ne mora na stadion na novu poslovnu rutinu. „Ne znam niti to. Navikla sam svakoga dana tako funkcionirati, zimi raditi na turniru tako da ne znam kako ću se priviknuti na život jednog penzionera“, govori nam Teta uz smijeh.
I na kraju nas je zanimalo čime će ispunjavati svoje umirovljeničke dane. „Heklanje. Heklanje i unuci za koje ću sada imati svo vrijeme na svijetu“, uz smijeh govori. Tu smo se rastali jer ipak Teta mora pripremiti jedne od svojih posljednjih svlačionica u svom radnom životu. Neke buduće generacije imat će svoju „tetu“ koja će nadam se nastaviti tradiciju gospođe Štefice. Njoj je vrijeme za zaslužnu mirovinu u kojoj će se ipak moći osvrnuti iza leđa i ponosno pogledati na tekovinu koja ostaje za njom.
Prigodno su se od svoje Tete oprostili i čelni ljudi NK Križevci i Zajednice športskih udruga prije subotnje finalne utakmice malonogometnog turnira u Križevcima. “Draga Teta, hvala Vam na svemu. Želimo Vam duge umirovljeničke godine. Nemojte nas zaboraviti.” – rekao je Damir Kemenović, predsjednik NK Križevci, kojemu se u čestitki pridružio i prof. Josip Šikić, predsjednik Zajednice športskih udruga. Uz pljesak tisuću ljudi križevačkog sportskog doma Štefica Ocvirek – Teta uplovila je u umirovljeničke vode.
Ivan Ledinski/prigorski.hr