Ladislav Fodroci bio je pisac, pravnik i bibliofil. U Križevcima je završio početne nauke i sintaksu u pavlinskoj gimnaziji 1772., a u Zagrebu studij prava i filozofije pri Kraljevskoj akademiji znanosti 1776. Službovao je od 1790. do 1799. u Varaždinskoj županiji kao plemićki sudac i odvjetnik. Ujedno je bio i prisjednik Sudbenoga stola više županija. Pisao je pravne i povijesne rasprave te neke druge sastavke. Od svega što je napisao tiskana je samo rasprava o izboru županijskih činovnika (1834.).

U rukopisu su ostali: spis o nasljednom pravu predijalaca, De jure praediorum veteri et novo in regno Hungariae (1823.), polemička rasprava Anti Horus (1830.) o slobodnozidarskoj literaturi potkraj XVIII. st., etički spis Viaticum morale sa savjetima sinu, časniku Franji te onaj o povijesti Križevaca i njegovim spomenicima s podacima o Križevačkoj županiji, Epistola de antiquitate veterique potentia civitatis Crisiensis etymo nominis Kris seu sancta Cruce (1829.). Sačuvani su i rukopisi: Commentaria De Rebus Crisiensibus (1829.), spisi o obiteljima Rattkay i Patačić te zbirka regesta dokumenata njegove obitelji koju je sastavio 1802. Pisao je i kajkavske pjesme.

Poznata je samo Popevka od protuletja. Preveo je 1815. djelo francuskog orijentalista Claudea Savaryja Lettres sur l’Egypte… (Pariz, 1785.) iz njemačkog prijevoda (Zustand des alten und neuen Aegyptens…, Beč, 1799.) na latinski (Status antiquae et novae Aegypti (…). Bio je bibliofil; za svoju knjižnicu nabavljao je pravna, povijesna, filozofska i teološka djela te ona latinskih klasika. Vrijedno je spomenuti i njegovo sudjelovanje u saborskom odboru za prepisivanje povlastica Kraljevinâ.

S Klarom rođ. Kiraly (umrla 12. travnja 1798. u Borkovcu) imao je pet sinova i kćer Anu Barbaru (rođ. 1792.). Franjo (26. rujna 1793.) je bio časnik i viši zamjenik pri redovnoj konjaničkoj vojsci. Sa suprugom Marijom rođ. Mack imao je sina Hanibala (1828.-24. ožujka 1842., Borkovec) te kćeri Matildu Mariju (1846.-4. ožujka 1862.) i Amaliju (kasnije udanu za Karla pl. Mihanovića).

arhinet.arhiv.hr