Kruh se u Bibliji spominje 422 puta
Kruh je najjednostavnija namirnica što ju je čovjek smislio koja urasta u mitologiju, religiju, povijest, umjetnost. To je namirnica metafora duhovne hrane. Koliko je kruh važan u ljudskom životu, vidi se to i po tome što je kruh ušao u najznačajniju molitvu „Oče naš“: „ … Kruh naš svagdašnji…“ Za vrijeme posljednje večere Isus uzima kruh, razlomi ga i pretvara ga u svoje tijelo i kaže: „..Ovo je moje tijelo koje će se predati za vas…“
Kruh je namirnica, ali i više od toga. Kad Isusa kaže: Ja sam Kruh Života, kruh postaje ne samo namirnica da bi utažila glad- da zadovolji sitost, ona je daleko više i jače-kruh postaje duhovna hrana. Kruh je simfonija života. Kruh je ušao u mnoge narodne izreke – kao iskonska mudrost.
Božićno je vrijeme kad je obilje hrane na stolu, ali sve je više potrebe i za duhovnom hranom.
Koliko je ukorijenjeno poštovanje spram kruha valja se prisjetiti vremena kad bi kruh domaćice zamijesile, nožem bi u tijestu urezale križ i stavile kruh peći. Kruh se najčešće lomio prigodom jela – Isus ga je lomio. I kad bi komadić kruha slučajno pao, podigao bi se, otresao i poljubio što je značilo štovanje kruha. Bio bi grijeh ne podići ga ili ne daj Bože stati nogom na kruh.
I na kraju: Nije se badava reklo: Imaš li ti „ Kruh u rukama?“. Što je značilo: Radiš, zarađuješ li za život, za kruh? Kruh sa sedam kora – izraz je za zahtjevno zanimanje. Ili: Tko tebe kamenom – ti njega kruhom.
U kolektivnom pamćenju Vrbovca neizostavan je duhoviti pekar Nikola Baćan i njegova majka Franciska koji je ovaj grad hranio kruhom. Miris svježe pečenog kruha širio se nadaleko i opijao. Zašto danas tako ne miriše pečeni kruh?
Danas kruhom Vrbovec snabdijeva nekoliko pekara iz okolice koje ga razvoze po selima. (Nema se vremena peći kruh). U selima ima krušnih peći. Ima ih i u kućama. Prava je svečanost kad je na stolu kruh pečen u krušnoj peći.
U samom grada Vrbovcu pored „Mlinara“, „Tomija“ i „Galerije“, kruh se od ljeta može kupiti i u novootvorenoj pekari „Fino- Friško“. Vlasnici su Zagrepčani Dine Cakaj i Hazer Parallangaj – zvani Jura rodom iz Prizrena (Kosovo).
Jura kaže: Pekarstvom se bavio moj djed, otac moj bio je pekar, pa i ja sam pekar. Od 1998. godine pečemo kruh za Zagrepčane, a evo od ljetos i pečemo kruh i za Vrbovčane. U Vrbovcu radim s još dvojicom pekara i imamo 3 prodavačice i radimo svakodnevno od 6-22. sati.
Jura naglašava: Dnevno pečemo 12 vrsta kruhova i čak 60 vrsta peciva. Posebno se dičimo domaćim kruhom bez aditiva.
Na pitanje kako su ih Vrbovčani primili, Jura sa smiješkom kaže: Dobro su nas primili. Mi jedino komuniciramo preko naših proizvoda. Ako su proizvodi dobri, Vrbovčani će doći opet i dolaze. Želim svim Vrbovčanima sretan Božić i uspješnu Novu 2019. godinu – zaključio je razgovor Jura čestitkom.
Dragan Vicković/prigorski.hr