Tišina
Predgovor uz izložbu Lucije Kovačić u Klubu kulture 17.02.2017.
Sport i umjetnost po mnogima dvije različite strane svijeta, ali ukoliko malo bolje raščlanimo i pogledamo okolnosti potrebne da bi se uspjelo ili postalo dobar, u jednom ili drugom, imaju puno više sličnosti negoli većina misli. Kao za sve potreban je talent, ali on nikad ili gotovo nikad bez rada i upornosti, nije dovoljan. Lucija to dokazuje iz dana u dan na oba kolosjeka, sportu i umjetnosti.
Umjetničko izražavanje jest nešto s čim se čovjek rodi, ali bez rada, istraživanja, širenja znanja uglavnom se ne postiže ništa i umjetnici su veliki istraživači. Lucija to dokazuje svakim svojim sljedećim radom kretajući se između japanske preciznosti u tehnici olovke, preko borbe sa kroćenjem akvarela, koji je kao tehnika poput divlje zvijeri koju treba stalno kontrolirati. Dok je pastel sasvim druga priča i tu do izražaja dolazi lirska crta i pjesnička mirnoća svakog umjetnika. Pastel je jedna nježna i smirujuća tehnika, tu nema slučajnosti i borbe kao s akvarelom nego je potrebno strpljenje i smirenost gotovo jedan poetski pristup.
Upravo to isprobavanje i skakanje između različitih tehnika je prava osobina koja nas tjera na nove izazove i učenja, najlakše je ostati na jednoj tehnici i držat se provjerenog ali onda ne bi imali satisfakciju i zadovoljstvo prilikom otkrivanja novih mogućnosti i pravaca u umjetničkom izričaju.
Na kraju trebamo zahvaliti Luciji na hrabrosti da nam pokaže svoj rad u proteklih godina i podjeli ga s nama.
Igor Brkć, ak.kipar-prof. likovne kulture
prigorski.hr/Igor Brkić