Od dečka iz Pitomače do Munchena

Pisac i glazbenik, pedesetogodišnjak Robert Međurečan predstavio u gradskoj knjižnici i čitaonici “Franjo Marković” u Križevcima svoj roman “Krletka za glinenog goluba”, politički triler koji se čita u dahu, a govori o našoj suvremenosti.

Kišni petak, 13., nije večeras privukao više zainteresiranih poklonika književnosti za odrasle, ali oni malobrojni su su bili počašćeni Robertovom pričom i glazbom jer je svojedobno bio i u sastavu “Agrameri”. Neizostavna gitara uz njega, medenjaci na stolu.

Priča koja je, na ovaj ili onaj način, sastavnica života osoba srednjih godina, koja je tu oko nas u manjoj ili većoj mjeri. Priča koja bi bila i dobra za scenarij nekog kriminalističkog filma. Međurečan je nesvršeni student Veterinarskog fakulteta, Zagrepčanin koji je, poput mnogih njegovih prijatelja u ranim dvadesetima kao dragovoljac otišao u Domovinski rat, pun poleta i ideala.

Više od dvije godine bio je u ratu, tek nakon četvrt stoljeća rat je “izašao iz njega”. Zbog ljubavi, rekao je, ali mu je u tome, zacijelo pripomoglo pisanje i glazba. “Rat mi je više scenografija, priča o ljudima koji su stisnuti kotačem povijesti.

Rat je okidač za patnju, ali, također, i da čovjek izraste. S 21-om godinom sam puno toga naučio preko noći da preživim. Može te uništiti ili se iz toga izvučeš i uzimaš kao stvar za nešto bolje.”-rekao je Međurečan naglasivši da ovdje prošlost nikako da prođe i prepusti mjesto sadašnjosti.
“Bavio sam se svim i svačim, promijenio dvadesetak poslova jer sam morao. Bavim se glazbom i pisanjem, sada nešto i filmom.”-dodao je Međurečan.

25 izdavača ga je “ljubazno” odbilo, dok ga nije prepoznao Milan Šarac i izdavačka kuća Konzor. “Krletka za goluba” ljepši je izraz za “hrčka u kolu”, a znate što hrčak čini. Nada se da će sljedeće godine svjetlo dana ugledati novi roman koji će govoriti o brojnoj hrvatskoj mladoj generaciji koja je, od našeg ulaska u Europsku uniju, potražila bolji život u drugim zemljama.

Robert Međurečan je nakon predstavljanja knjige uzeo i ruke gitaru i skupa sa svojim književnim prijateljima uz glazbu dovršio lijepu večer u petak, trinaestoga dana mjeseca prosinca. Roman vam nismo prepričavali. Imate ga gdje posuditi i nabaviti.

Tekst i fotografije Maurizio Novosel