Uvijek kad pitaju za nogometnu priču, pričam uvijek istu. Bio jednom jedan dečko..pa Maksimir, reprezentacija. Želim uvijek iznova reći i time mu poslati pozdrave- bio je trener Tina koji mi je dozvolio da treniram s dečkima u NK Križevci. I tad je sve počelo. Bila sam igračica, trenerica i izbornica. U međuvremenu sam završila fakultet koji sam htjela i uskoro ću braniti doktorsku disertaciju (do kraja godine ako sve bude pratilo plan). Zvuči prekrasno, i zaista je. Živiš ono što sanjaš.
Nakon karijere u velikom nogometu u kojoj sam s ŽNK Dinamo osvojila nekoliko prvenstava i kupova Hrvatske te bila reprezentativka do 19 godina i A vrste, prije 3 godine dobila sam čast da budem izbornica naših mladih vrsta (hrvatskih ženskih reprezentacija do 15 i do 17 godina). Biti trener ljubav je rođena na fakultetu. Krasan je osjećaj kad vidiš da si nekog drugog naučio nečem novom, kad vidiš da on postaje bolji, raste.. i poželiš dati sve ono što ti u tim godinama nisi znao.
Unatoč trenerskom poslu u kojem sam uživala, posebno radeći u reprezentacijama, što kao pomoćni trener u svim mlađim U15/U17/U19 te naposljetku kao izbornica, futsal je bila strast i pokretač svih mojih djela i nikad nisam prestala igrati, nije bilo razloga. Sve je išlo dobro jedno s drugim.
Sad, nakon završenih škola, dodijeljenih funkcija i ostalih posla, ponovo živim u Italiji, na južnom dalekom otoku zvanom Sardinija, u Cagliariju. U godinama u kojima je za jednu ženu važno imati obitelj i naći nešto za budućnost nije lako pakirati kofere.
No, stvari su vrlo jednostavne. Živiš, budiš se, jedeš. A onda dođeš u dvoranu i shvatiš da radiš nešto neprimjetno naizgled- dišeš, ali cijelom dušom. Zato želim živjeti svoje najbolje godine radeći ono što znam najbolje. Trener Palčić naučio me trčati i tu me nema ni’ko, trener Tina je dodao malo tehnike, dečki na školskom nisu dali da „cmizdrim“… I sad sam dobra. Tek sad!
Trebale su mi godine da se prihvatim sa svime onime što jesam, i nisam. Na kraju mi je u tome najviše pomogao Alumnus. U zagrebačkoj Martinovki sam naučila ono što mi je trebalo da budem u miru sama sa sobom sada tu gdje jesam. Da znam da mi nitko ne može ništa, na koji god teren na svijetu dođem, i protiv koga god da igram. Ove godine s Alumnusom sam osvojila Kutiju šibica bez primljenog pogotka te slatko prvenstvo Hrvatske.
Uslijedila nam je nagrada za dugogodišnji rad netom nakon ljeta. Naš trener Ungarov postao je izbornikom po prvi put osnovane hrvatske ženske futsal reprezentacije. U glavnoj rundi pred sam ulazak na EURO, odigrali smo svoje prve tri utakmice u povijesti. Prve dvije okrunjene su pobjedama protiv reprezentacije Slovenije i Švedske, dok smo posljednju utakmicu protiv Rusije, nažalost, izgubile visokim rezultatom. Svejedno, izniman je uspjeh i velika čast bila da kao kapetanica vodim reprezentaciju svoje zemlje u sportu koji mi je dao sve te biti među 8 najboljih europskih reprezentacija.
Moja doktorska disertacija na temu je situacijske efikasnosti u futsalu. Kako drugačije zahvaliti nečemu što te naučilo toliko toga o životu nego da pišeš ono što o njemu znaš, sa svom ljubavi koju imaš. Tako će naš futsal dobiti svoju znanstvenu podlogu i moći ćemo ga dalje razvijati. To je moje hvala, za ovaj život koji imam. Život o kojem sam najviše naučila na tom terenu..
Ovu jesen sam se, iz razloga selidbe, na izborničkoj funkciji zahvalila Hrvatskom nogometnom savezu; na povjerenju koje mi je dano proteklih 8 godina rada u reprezentacijama, a ponajviše mojim djevojčicama kojima sam i sama uvijek govorila: „Ne zaboravite, najljepše je biti igrač. Nema ljepše od igre. Što dulje možete ostati djeca, s loptom negdje među nogama, ne žurite s ničim drugim. Jednom kad nećete više moći igrati, da se možete okrenuti i biti ponosne na ono što ste ostavile“. I tako sam odlučila da im dam najbolji primjer, otišla sam raditi ono što najviše volim, najbolje što znam.
Zeljko Hladika/24sata/PIXSELL
Nogometna priča puna veselja ima svoje pozadine. Utakmice završe, doživiš pobjedu ili poraz. Ideš po svijetu tražeći suparnike, boriš se, dokazuješ nešto- najviše samom sebi. I tako vrlo često putem izgubiš nešto što nikad više ne možeš povratiti nazad. U mojim Križevcima su moje najdraže bubice koje su moji najveći navijači i iskreno da Vam kažem, za vrijeme himne na futsal kvalifikacijama samo sam gledala gdje je moja obitelj. Dvorana je bila puna ali bez njih je meni bila prazna. Kutiju šibica smo osvajali kad je zaspala moja baka. Sad su mi ostale slike od Kutije koje su ispisale povijest, ali nema povijesti koja može vratiti tren. Trener Tina, koji je zaslužan za moj nogometni put, pa time i životni, otišao je a da nisam stigla reci ni „hvala“.
Zeljko Hladika/24sata/PIXSELL
Možda zato svaki put ideš iznova osvojiti još jednu bitku. Da se odužiš i posvetiš svojim najdražima nešto, nešto svoje.
IGRAČKA KARIJERA
Veliki nogomet
Žnk DINAMO- osvojeni KUP Hrvatske i Prvenstvo Hrvatske
Reprezentativka do 19g./A
Futsal
MNK Alumnus- Prvenstvo Hrvatske, Kutija šibica
REPREZENTACIJA A- kvalifikacije za EURO (2.mjesto u glavnoj rundi)
Sveučilište- 2.mjesto na Europskom prvenstvu 2017.g./ nagrada za najboljeg igrača
Trenutno: igram u 1.talijanskoj futsal ligi, serie A
KLUB: FF Cagliari
Trenerska karijera
Klubovi: Križevci, Vrbovec, Vojakovac, Agram, Rijeka, Breganze/Italija
REPREZENTACIJE: pomoćni trener U15/U17/19
IZBORNICA U15/U17
Obrazovanje
Kineziološki fakultet/ obrana doktorske disertacije na temu KONSTRUKCIJA I VALIDACIJA NOTACIJSKOG SUSTAVA ZA ANALIZU IZVEDBE U FUTSALU- planirano za 12.mj.
Polaznik HNS Akademije na razini UEFA PRO trener
Vaša Križevčanka Tihana Nemčić
fotografije: privatna arhiva Tihane Nemčić
Prilagodio: Maurizio Novosel prigorski.hr