U križevačkoj grkokatoličkoj katedrali svečano proslavljen blagdan Tri svetitelja

Križevačka grkokatolička eparhija u srijedu, 30 siječnja svečanom liturgijom proslavila je blagdan svojih nebeskih zaštitnika – Tri svetitelja (Tri jerarha), a to su crkveni oci sv. Bazilije Veliki, sv. Grgur Nazijanski i sv. Ivan Zlatousti.

Svečanu svetu liturgiju u grkokatoličkoj katedrali Presvete trojice predvodio je vladika križevački, msgr. Nikola Kekić zajedno s bogoslovima i svećenicima eparhije te kapelanom župe sv. Ane Križevci vlč. Dominikom Jaićem. Svečanu liturgiju pjevao je Katedralni zbor Križevci pod ravnanjem maestra Ozrena Bogdanovića.

Aleksandar Hmilj, grkokatolički župnik u Slavonskom Brodu, u homiliji je prikazao kratak životopis svakog jerarha te dodao da je ovaj blagdan jedan od najmlađih blagdana grčke crkve nastao u drugoj polovici 11. stoljeća. Naime, u to vrijeme je nastao spor, koji od ove trojice svetaca ima veće dostojanstvo u crkvi s obzirom da je njihov autoritet neizmjeran u Istočnoj Crkvi. Tako su se javili pobornici Bazilija – bazilijanci, pobornici Grgura – gregorijanci te ivaniti – pobornici štovanja Ivana Zlatoustog. Spor je riješen da se blagdan slavi 30. siječnja.

-Mi se pitamo što je to što današnji blagdan želi poručiti svakome od nas. Iz životopisa ova tri svetitelja, možemo vidjeti nekoliko trenutaka koji povezuju svu trojicu – iskrena, predana, gorljiva vjera za Krista, koja nije govorila o onome trenutku vremena, koji je imao svoja iskušenja te se nisu dali tim vremenima iskušati, nego su gorljivo i ustrajno propovijedali ono što im je sam Krist govorio u Svetom Evanđelju. – kazao je o. Aleksandar Hmilj.

-Nikada ne smijemo, unatoč pritiscima vremena, koji nas uvijek pritišće da se ponašamo drugačije, nego što nas to uči vjera da uvijek imamo onu snagu Kristovu, snagu Duha Svetoga, da gorljivo i jasno živo pravila, zapovjedi svoje vjere. Evanđelja nas poziva da živimo zapovjedi Božje, jer ćemo na taj način biti veliki u Kraljevstvu Nebeskome. -istaknuo je o. Hmilj.

-Svetost kao takva se ne može dobiti tek tako. Ona se stječe kroz cijeli život, kontemplacijom, askezom, iskrenom pobožnošću kao što onaj umjetnik, koji najfinijim završnim slojem papira briše i polira onaj mramor. Tako isto je i kršćanska duša potrebita finom završnom sloju, koji se ne dobiva malim procesom, nego dugotrajnim, ustrajnim poliranjem. Tako naša duša mora biti obasjana svjetlom istine i Evanđelja da svaki izazov koji se nađe pred nama ne bude jedna prepreka u našem duhovnom životu, nego da to bude jedna duhovna radost, koju mi vjernici možemo doživjeti na putu spasenja. Neka primjer Tri svetitelja uvijek sjaji pred našim očima da mi istom vjerničkom gorljivošću možemo nasljedovati Krista. -zaključio je u homiliji o. Aleksandar Hmilj.

dp/prigorski.hr