Ozljede su noćna mora svakog sportaša, a rijetko koga “zaobiđu” tijekom karijere. Nitko, nažalost, nije “imun”, niti amateri, a kamoli profesionalci. Kada vas jednom “načnu”, teško ih je “izbaciti iz glave”. Organizam sve “pamti” i uvijek su vam u “mislima”, pa neće valjda opet. Samo su se nevjerojatni sportski borci i veličine uspjeli “othrvati” medicinskim predviđanjima i, unatoč svemu, nastavili su nizati uspješnice na sportskim borilištima, kao da se “ništa nije dogodilo”.
Michael Palijan/Večernji list
Petorostruki atletski olimpijac i najbolji sportaš Križevaca i Koprivničko-križevačke županije Branko Zorko doživio je 1990. godine tešku prometnu nesreću i morali su mu za operacijskim stolom odstraniti slezenu, spremnik crvenih krvnih stanica, koja ima važnu funkciju u tijelu i djeluje na imunitet. Zorko je, podsjećamo, te godine u Glasgowu osvojio brončanu kolajnu na Europskom dvoranskom prvenstvu u utrci na 3000 metara, odličje koje mnogi “zaboravljaju” jer je u to vrijeme bila još zajednička država “Hej Slavena”.
Svi, baš svi, su mu nakon nesreće preporučili prestanak profesionalnog bavljenja atletikom. Nije odustao i hvala Bogu što nije. Međimurac iz Hodošana je, nakon toga, ostvario dojmljivu karijeru. Jedan je od prvih naših sportaša koji je odlučio isključivo nastupati za domovinu Hrvatsku, u doba kada su još mnogi “vagali” je li to mudro ili ne.
Osvojio je prvu pojedinačnu kolajnu za Lijepu našu u Genovi na dvoranskom prvenstvu Starog kontinenta u utrci na 1500 metara. Bronca zlatnog sjaja. Prisjećam se svečanosti u Planinarskom domu na Kalniku na dodjeli priznanja najboljim križevačkim sportašima 1992. godine kojoj je nazočio i tadašnji predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Antun Vrdoljak. Već onda je “obećana” obnova atletske staze u Križevcima.
Luka Stanzl/Pixsell
Postao je Zorko i počasnim građaninom, ali mu je svojedobno “politika” ukinula zasluženu naknadu vrhunskoga sportaša. Obrazloženje je bila “štednja”, premda je svakome bilo jasno da su razlozi bili druge prirode, promjena “stranačkog dresa”. Izigrali su ga jedni i drugi, ali su u Županiji svojedobno izvanredno reagirali. Za vrijeme pokojnog župana Friščića primio je i nagradu za životno djelo, a za župana Korena zaposlen je na tajničkom mjestu županijske Zajednice sportova.
Ispravljena je nepravda, a Prigorje i Podravina dobili su puno, jer Branko je legenda i znaju ga svi u sportskom i olimpijskom okruženju. Pet nastupa na Olimpijskim igrama. Fenomenalno. Medalje s europskih i svjetskih dvoranskih prvenstava, odličje s otvorenog prvenstva Europe u Helsinkiju, 1994. godine, višestruki državni rekorder na srednjim prugama.
Čudo iz Hodošana koji je cijelu svoju sportsku karijeru proveo u križevačkom atletskom klubu zajedno s trenerom Dragutinom Palčićem. On bez slezene, a treneru Palčiću je, pak, zbog atrofije prije dosta godina, odstranjen bubreg.
Možemo biti sretni što su takve sportske vrijednosti naši sugrađani. No, upitno je jesmo li svjesni što, zapravo, to znači za križevački sredinu. Čini mi se da nismo. Možda ćemo jednog lijepog dana “progledati”. Nadam se, jedino, da sličnu “scilu i haridbu” neće prolaziti neki novi križevački olimpijci ili olimpijke.
mn/prigorski.hr