Prije deset godina, uz program Križevačkog velikog spravišča 2008., prvi puta su se postrojile djevojke u živopisnim povijesnim kostimima, opasane sabljama, tako je počela priča Križevačke djevojačke straže, koja je u međuvremenu prerasla u nadlokalni kulturni i turistički brand.
Križevačka djevojačka straža prigodom Dana Koprivničko-križevačke županije prošle godine odlikovana je poveljom Županije.
Treba napomenuti da se radi o oživljavanju jedne mnogo starije tradicije, štoviše, da iste ove godine obilježavamo i 170 godina od onog povijesnog postrojavanja četiri križevačke djevojke koje su sa sabljama u rukama stražarile prigodom posjeta bana Jelačića Križevcima.
Ta je prva djevojačka straža trajala samo tu jednu noć, ali ostala je zabilježena kao sasvim izuzetan izraz svenarodnog oduševljenja ustoličenjem omiljenog Jelačića na bansku stolicu. Na ovu povijesnu temu podrobnije ćemo podsjetiti u povijesnom podlisku našeg portala, no ovom nas je prigodom zanimalo što nam Stražarice pripremaju uz ovu godišnjicu.
Razgovarali smo sa zapovjednicom Djevojačke straže, Marijom Škrlec.
Prije deset godina, 2008., prvi smo puta izašli na ulicu prigodom Spravišča. Već 2011. postale smo članica Saveza povijesnih postrojbi Hrvatske vojske, a 2016. članica Europskog saveza povijesnih postrojbi.
Ovu godinu želimo posebno obilježiti u smislu desete godišnjice Križevačke djevojačke straže. Programe ćemo imati kroz čitavu godinu. Najprije ćemo dva mjeseca intenzivno trenirati, a naš prvi nastup bit će smjena straže ispred Sinagoge, 15. travnja.
-Glavna proslava bit će za Spravišče, kada očekujemo goste iz cijele Hrvatske, ali i šire. Očekujem goste iz Slovenije, Mađarske, a možda i Austrije. Mislim da uz naše stražarice zaslužile to za deset godina rada.
Pred više godina bilo je poznato da pukovnik Gaddafi ima svoju djevojačku stražu, odnosno gardu. Budući da niti njega niti njegove garde više nema, zanima nas, postoji li igdje još ovakva slična postrojba?
Ne, ne postoji nešto slično. Naše su djevojke jedina povijesna postrojba na svijetu. Mi ujesen upisujemo nove članice, kako bismo ih tijekom zime uvježbavali, jer nastupi počinju u proljeće. Trenutno u sastavu Straže je sedamnaest djevojaka, ali uglavnom ne nastupaju sve. Na većim nastupima pojavljuje se do dvanaest djevojaka, no češće ih za sudjelovanje u nastupima zovu samo po četiri.
Međutim, nas često zovu da izvedemo vlastiti program, i to, mogu se pohvaliti, ponekad nas zovu umjesto Počasne bojne da svečano postrojavanje izvodimo umjesto njih, tada nastojim ići na nastup u punom sastavu. Pored mladih djevojaka koje uvježbavamo, tu su naše starije članice, koje su na studiju, pa ne uspiju dolaziti na treninge preko tjedna, ali one su već uvježbane pa lako uskoče u nastup.
Međutim, čini se da ipak ne mirujete niti zimi, jer bio je primijećen i vaš nastup u programu križevačkog Adventa?
Ne, sad više ne mirujemo niti zimi. Isprva, dok nismo bile prepoznate, malo su nas zvali, no kako smo postale prepoznatljive, sad nas zovu tijekom cijele godine, pa djevojke nemaju odmora. Od izbora Naj-stražarice (11. studenoga), pa do danas imale smo već sedamnaest nastupa.
Što biste istaknuli u ovih deset godina, naravno, pored one velike vojne parade u kojoj ste također sudjelovali?
– Inauguracija Predsjednice Republike, to je bio nastup koji nam je posebno u sjećanju. No naravno, svaki je nastup po nečem poseban. Više ne može proći događaj u ovom gradu bez da se pojave naše djevojke. Usudila bih se reći da smo postali ne samo jedna od vidljivih simbola, nego i pravi križevački brand…
Samo križevački?
Da, prvenstveno su nam Križevci na srcu, ali slažem se, prerasli smo u prepoznatljiv hrvatski brand, jer se pojavljujemo na manifestacijama po cijeloj državi. Jedan jedini nastup smo propustili prošle godine, jer su Sinjska alka i Knin bili praktički istovremeno.
Razgovor smo vodili uz zveket sablji djevojaka koje su trenirale. Željeli smo doznati malo više o stražaricama, pa smo pozvali neke od njih da se predstave.
– Zovem se Dora Bečirović, imam dvanaest godina. U Stražu sam ušla pred nekoliko mjeseci na nagovor frizerke. Duboko me se dojmio nastup na Srednjovjekovnom sajmu u Šibeniku. To je bio moj prvi pravi nastup i bilo je fenomenalno! Sviđa mi se povijesna priča o stražaricama koju sam doznala, da su bana Jelačića čuvale četiri naoružane djevojke- rekla je Dora.
– Zovem se Ivona Škrlec i učenica sam drugog razreda Gimnazije u Križevcima. U Straži sam dvije godine, a privukle su me lijepe haljine i frizure. Privuklo me i to što stražarice nose sablje, a prve stražarice bile su one koje su sa sabljama čuvale bana Jelačića. Bila sam sa Stražaricama u šibeniku na sajmu i taj me nastup posebno dojmio- rekla je Ivona.
Prava veteranka straže je ipak Matea Škrlec.
– U straži sam od 2008., točnije, otkad je straža i formirana. Tada nas je bilo samo četiri, kao, uostalom i 1848., kada su četiri djevojke stražarile za bana Jelačića. Osim što sam jedna od stražarica, ja i treniram nove djevojke koje pristupe straži, učim ih mačevanju, stavu, postrojavanju, svim vještinama kojima stražarica treba ovladati.
Cure uglavnom ostaju u straži tijekom srednje škole, a dok se upišu na fakultet nemaju više vremena pa odustaju. Ni jedna stražarica nije tako dugo kao ja u straži, mislim da je najdulje Ana Tomašegović (Najstražarica 2017.), oko šest godina.
Ogledao sam malo sablje koje djevojke koriste, moram priznati da se radi o sasvim ozbiljnom oružju, koje iznenađujuće brzo leti zrakom u nježnim djevojačkim rukama, a i oštrice sablji svjedoče o tvrdim srazovima prilikom vježbi i nastupa.
Zdenko Balog/prigorski.hr