Koprivničko-đurđevački likovno-glumački par Andreja Živko i Sven Šestak nedavno su predstavili svoju privatno-poslovnu suradnju koprivničkim najčitačima. On glumac, Koprivničanac i skloniji intelektualnom naprezanju, ona umjetnica, Đurđevčanka i sklonija zasukanim rukavima i radu rukama.
– Moja Andreja nije baš tipično žensko, moram to reći jer kada sam došao k njoj bila je zima, razdoblje kada se više vremena provodi u kući, iz telku, knjigu, laptop i sl., a onda je došlo proljeće i ona se primila čekića i čavli i kliješta, ostao sam u čudu – našalio se Sven Šestak objašnjavajući kako se i on primio posla i počeo izrađivati lampe. Kako je rekao, nakon 30-ak napravljenih, prešao je na druge stvari.
– Ne možete se baviti stalno istom stvari. Npr. ja s glumom. Kad ste stalno u tom, samo o tome razmišljate i koncetrirate se na to, mozak vam zakuha. Upravo stoga su ovakvi ‘venitili’ itekako dobrodošli – objasnio je te dodao kako je suživot u kreativnom okruženju zapravo veliko bogatstvo.
Inače, o posebnosti obiteljske kuće Andreje Živko pisali smo OVDJE, još prije pet mjeseci. Naime, riječ je o iznimno talentiranoj umjetnici koja gotovo sve što dotakne pretvori u bajkovitu pojavu.
– Znamo se zafrkavati kada smo subotom ujutro u Zagrebu, ne idemo na špicu, na kavu, nego se izvedemo u Bauhaus, među stolne pile i bušilice – našalio se.
Sâma Andreja po struci je odgajateljica, međutim primijenjena umjetnost joj je gotovo oduvijek bila primarna u životu. No, osim vlastitih uradaka, Andreja uljepšava, odnosno upotpunjuje tuđe, literarne radove, točnije, slikovnice.
– Npr. priča Željko i tri rode potaknula me na jedan specifičan podvig. Naime, izradila sam oko 15 radova na drvenoj podlozi, koji su se onda ukomponirali u slikovnicu. Netko drugi bi to odradio digitalno, ali meni je ipak draže uložiti vrijeme i napor u rad, provesti vrijeme vani, potrošiti boje i truda – objasnila je i napomenula kako joj je za to trebalo oko tri mjeseca te dodala kako se nada da se taj trud i primjeni.
– Uz tu slikovnicu su nastale i tri kaširane, velike rode koje nisu bile potrebne za priču, ali su me ‘zvale’ da ih izradim. Nisam tipičan ilustrator jer se saživim s tim likovima i stvarno pokušavam prenijeti njihov svijet u naš – zaključila je.
go/prigorski.hr