Čudni su putevi sportaša i trenera, a kod nas, nerijetko, počnemo više nekog cijeniti kada ostvari uspješnu karijeru u inozemstvu. Znate onu povijesnu uzrečicu o tomu da nitko nije prorok doma. Zadranina Luku Bujasa (32) upoznali smo u Križevcima kada je vodio juniore, a zatim i prvu momčad nekadašnjeg prvoligaša. Svidio nam se na prvi pogled zbog temperamenta, otvorenosti, košarkaškog razmišljanja i ambicije, po nekim osobinama koje, čini nam se, nedostaju prigorskom mentalitetu.
Oženio je Križevčanku, Mihaelu Kušec, nekadašnju atletičarku, dobili su sina Jakova, i nastavili živjeti u obiteljskom okružju u Zadru. Luka je bio i iznimno daroviti igrač, ali je rano prestao zbog zdravstvenih poteškoća i posvetio se trenerskom pozivu. Bio je, podsjećamo, najmlađi trener prvoligaške momčadi u Hrvatskoj. Sportski trenerski put odveo ga je nedavno u Libiju, u Tripoli gdje je pomoćnik trofejnog hrvatskog trenera Željka Pavličevića.
Rado se odazvao pozivu za intervju za prigorski.hr
“Moja je trenerska karijera počela jako rano, jer sam zbog bolesti srca prestao igrati sa 17 godina. Trenersku sam karijeru počeo u KK ABC Zadar, gdje sam trenirao mlađe uzraste. Sljedili su angažmani u drugoligašu KK Pet bunara kao pomoćni trener, te u KK Otok Ugljan u ondašnjoj B-1 Ligi, gdje sam imao svoj prvi seniorski angažman kao glavni trener. Gotovo u svo to vrijeme uvijek sam se vraćao u svoj matični klub KK ABC Zadar raditi kao trener s mladima.
Prvi odlazak iz svog grada bio je u Križevce, gdje sam počeo kao trener kadeta i juniora, a poslije sam preuzeo i prvu momčad. Nakon Križevaca kratko sam vodio KK Škrljevo, dok sam zadnjih godinu dana proveo u KK Jazine Arbanasi iz mog rodnog grada. Sada sam karijeru nastavio u Libiji, gdje sam došao na poziv gospodina Željka Pavličevića, trofejnog hrvatskog trenera o kojem ne treba posebno ništa govoriti. Već sam duže vrijeme htio napraviti iskorak i otići u inozemstvo, a bolju priliku od ove teško sam mogao dobiti. Raditi s takvim trenerom i učiti od jednog od najboljih, velika je čast za mene. Napokon, nakon dugo vremena, opet uživam radeći u košarci.
Period iz Križevaca mi je najdraži u karijeri za sada. U Križevcima sam upoznao jako puno dragih prijatelja s kojima sam konstantno u kontaktu, a na kraju krajeva i svoju suprugu Mihaelu, s kojom imam predivnog sina Jakova. Često dolazimo u Križevce, veza mene i Križevaca je neraskidiva za moj cijeli život. Na Križevce kao grad gledam skoro jednako kao i na Zadar, uvijek guštam doći u Prigorje te gledam svaki slobodan trenutak da odem svojoj obitelji u Prikraj Križevački.” – rekao je Luka Bujas i dodao.
“Nakon što se vratim iz Libije je Spravišče. Ne mogu dočekati subotnje jutro u caffe baru Bull sa svojim dečkima te veteranski turnir na koji se uvijek rado odazovem i dođem igrati ako imam vremena i ako mi obveze dozvole. Ovim ih putem sve pozdravljam. Ugovor nam traje do 15. svbinja. Klupski su ciljevi visoki, a to je povratak na staze na kojem je klub nekada bio – najbolji u Libiji.
Vremena nema puno, ali već smo napravili veliki pomak. U derbiju koji je igran pred dva dana pobijedili smo gradskog suparnika Al Ahly, koji do sada nije imao poraz. Štoviše, naš je klub od njih izgubio zadnjih 11 utakmica do ove. To Vam je derbi kao Crvena zvezda i Partizan, ili Panathinaikos i Olympiacos. Najveći derbi u Libiji. Utakmicu je prenosila i televizija. Danas je jedan stariji gospodin prišao treneru Pavličeviću i rekao mu da nije mogao spavati cijelu noć nakon pobjede, onda znate koliko im to znači.
Hotel nam je odličan, imamo tri obroka dnevno, teretanu, jacuzzi… Uvjeti su stvarno odlični. Samo trebamo raditi i raditi. Uz to što asistiram treneru Pavličeviću, radim i s mladima u klubu te pomažem njihovim trenerima u omladinskom pogonu. Ima puno posla, ali je stvarno lijepo. O ligi ne znam baš puno, jer smo odigrali tek jednu utakmicu i nemam puno informacija. To ću Vam moći reći nakon nekog vremena. Ima dosta potencijala među mladima, i to je ono što je dobro.” – osvrnuo se Luka Bujas na košarku u Libiji.
Obitelj sigurno nedostaje
“Obitelj je ostala u Zadru. Supruga Mihaela radi, usporedno u Osnovnoj školi kao asistentica i kao trenerica u jednoj sportskoj školi za djecu. Jakov ide u vrtić, već je velik, ima tri godine. Pravi dečko. Sigurno da ovakav način života nije jednostavan, ali to je ono što moj posao nosi.
Jednostavno, od košarke je u Hrvatskoj teško živjeti, a ovakav mi je angažman omogućio učenje od vrhunskog trenera, a isto tako i puno bolju zaradu nego li je to u Hrvatskoj. Ma brzo sam ja doma, a čim dođem, eto nas u Križevcima.” – naglasio je Luka Bujas, iskreno se razveselivši što smo ga nazvali za intervju.
Maurizio Novosel – prigorski.hr