Pobjednik MasterChefa Ivan Temšić je prije sedam godina došao iz Ladinca kod Svetog Ivana Žabna u Split na studij građevinarstva. No, odustao je od fakulteta i od tada se Ivan sam brine za sebe. Prije nekoliko godina je počeo intenzivno istraživati kuharice.

Radio je sezonske poslove, radio je nekada i po dva posla, i danju i noću, a potom je upisao turistički management. Živi s djevojkom s kojom zajedno dijeli strast prema kuhanju, a u MasterChef se prijavio zbog prilike za usavršavanjem, učenja od najboljih, te svih ostalih mogućnosti koje nudi ovaj format. Ivan voli pripremati rižota, a od začina su mu omiljeni: bosiljak, menta, papar, đumbir, kumin.

Za  dnevnik.hr otkrio je koliko mu pobjeda znači i je li to očekivao.

“Pobjeda je bila neočekivana do samog kraja, a to da će moj desert biti bolje izveden od Goginog, te da ću ujedno istim i pobijediti, nije bilo ni na kraj pameti”, priznao je Ivan.

“Možda još nisam svjestan cjelokupne situacije, i koliku težinu zapravo pobjeda nosi, ali naravno da sam izuzetno zadovoljan i sretan, sama pobjeda dokazuje količinu mog angažmana, požrtvovnost, volje, ambicije, ali na kraju krajeva, ljubavi prema kužini”, dodao je.

Osim laskave titule, osvojio je i novčanu nagradu, a evo kakvi su mu planovi s njom.

“Nagrada se nikako neće potrošiti, već uložiti. Jedan dio će svakako biti namijenjen privatnoj svrsi, ali smatram da imam mnogo toga za naučiti, razvijati se, i novčana nagrada će uvelike pomoći u istom”, priča nam Ivan.

Iz MasterChefa sa sobom nosi i brojne lijepe uspomene te kaže da zbog ničega ne žali.

“Kao i kroz cijeli život, u kojem sam napravio mnogo pogrešaka, vodim se time, da bi svaku od nje ponovio, samo iz tog razloga, što sam na istima i naučio. Istim ću se voditi i o samom sudjelovanju u MasterChefu. Bilo je pogrešaka, ali iz svake sam naučio nešto novo, razvijao se sve više i više. Uz samo kuhanje, koje mi je bilo i srž svega, svakako ću pamtiti predivne trenutke provedene sa predivnim ljudima, bez kojih ovo ne bi ni bilo moguće”, iskren je Ivan.

“Da mi je itko rekao da će mi par mjeseci kuhanja obilježiti cijeli život, nasmijao bih se, podrugljivo. Sa sigurnošću mogu reći da će se prijateljstva razvijena tokom natjecanja nastaviti dalje, još intenzivnije, ispunjeno zabavom, emocijama, srećom”, kaže Ivan koji se nada i nekim budućim suradnjama s kolegama iz showa.

Ispričao nam je i kako su se družili u MasterChef vili dok ih kamere nisu snimale.

“Bilo je svega, od sitnih prepirka, svakako konstruktivnih, druženja uz društvene igre, neuspjelih pokušaja vježbanja, ali u konačnosti sve se svodilo na divno druženje”, govori. Naravno, puno se i kuhalo.

“Kuhanje u MasterChef vili je posebna priča, neko malo natjecanje samo za sebe, bez reflektora i kamera, zadovoljiti nepca ostalih ukućana. Tomo i ja smo najčešće bivali u kuhinji kroz cijelo druženje, ali svi su imali pojedinih trenutaka i kreativnih ideja. Tomo se svakako postavio i kao autoritet u samoj kući, više organizacijski”, priča nam Ivan.

Što se tiče članova žirija, smatra da su Melkior, Stjepan i Damir dobitna kombinacija.

“Žiri je svakako priča za sebe, autoritativni, strogi, pravedni, ali i motivirani da iz nas izvuku krajnje maksimume, za koje nismo bili ni svjesni da postoje”, ističe.

Ivan inače živi s djevojkom s kojom zajedno dijeli strast prema kuhanju, a u MasterChef se prijavio zbog prilike za usavršavanjem i učenja od najboljih te kaže da mu je od početka showa fokus bio samo na tome.

“Prilikom samog početka natjecanja bio sam svjestan što me čeka, i maksimalni fokus bio je usmjeren prema onome zbog čega se i nalazim di jesam, a to je kuhanje. To je jednostavno životni smjer u kojem se želim razvijati, i nisam dopuštao ikakve utjecaje, što vanjske, što bliske okoline”, priznaje.

Kuhanje mu, kaže, nije samo poziv, već i stil života te su u tome vidi i u budućnosti.

“Svjestan sam toga da sam još mlad i da jako mnogo zapreka stoji ispred mene, ali znam da imam volju gristi još više i usavršavati se u što više segmenata kuhinje i svega što ju okružuje. Nema želja, već ciljeva”, odlučan je Ivan koji već ima i neke ponude, ali kaže i da ne želi prenagliti u svojim odlukama.

“Svjestan sam svojih vještina i sposobnosti, ali mislim da će prava prilika pronaći mene”, samouvjereno govori.

Ivan inače rodom iz malog sela Ladinca u Koprivničko-križevačkoj županiji i prije sedam godine je preselio u Split na studij građevine, a u grad pod Marjanom se nepovratno zaljubio.

“Jednom prilikom sam vlastitoj majci rekao da bih radije bio kruha gladan u Splitu, nego bio igdje drugo. Relativno mlad sam napustio svoju životnu okolinu, istraživao sebe, i usput zavolio način života u Splitu. Jednostavno mi odgovara okolina, i mislim da sam se u nju uklopio”, kaže.

Iako je od građevine odustao, upisao je turistički management, pa će blagdane, osim u kuhinji, provesti i uz knjigu.