Javno je predstavljena knjiga ‘Pjesništvo vrbovečkog kraja – Perlice u sivilu povijesti’. Knjigu su predstavili autori prof. dr. sc. Ivan Koprić, Franjo Simić i Irena Habeš Koprić, te recenzenti: dr.sc. Vlaho Bogišić i dr. sc. Damir Demonja.
Pjesništvo vrbovečkog kraja općenito je slabo istraženo. Ono je terra incognita, slabo istražena zona hrvatskog pjesništva.
Vrbovečko pjesništvo u daljnjoj povijesti povezuje se s braćom Nikolom i Petrom Zrinski te Petrovom suprugom Anom Katarinom. U 17. stoljeću zapažen je Nikola Krajačević (Sartorius), dok je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće prisutan Tituš Brezovački. U 19 stoljeću srećemo Ljudevita Vukotinovića, Andriju Palmovića i Krunoslava Kutena, a početkom 20. stoljeća Štefu Iskra Kršnjavi.
Slijedit će Slavko Ježić, a u drugoj polovici 20. stoljeća Josip Velebit. U novije vrijeme zasigurno najpoznatije pjesničkom ime porijeklom s vrbovečkog područja je Branko Čegec.
– Ova knjiga uglavnom ne ocjenjuje relevantnost odnosno umjetničku vrijednost poezije uvrštenih autora, premda smo nastojali odabrati i objaviti pjesme koje najbolje prezentiraju pojedine autore, ako je mogućnosti izbora bilo. Uz to, nema rangiranja autora. Nakana knjige je dokumentarna. Ona pokušava vjerno predočiti stanje svoga predmeta, a ne selekcionirati ili vrednovati autore odnosno njihov umjetnički doprinos – kazao je Ivan Koprić.
Dodao je kako s obzirom da nisu probirali ni imena, a ni pjesme prema umjetničkom dosegu, ocjena i sadržajna analiza poezije vrbovečkog kraja ostaju zadacima za neke druge, buduće publikacije.
– Nadamo se šireg kruga stručnjaka. Ovaj bi, donekle potpuni, pregled tome nastojanju želio pomoći – kazao je prof. Koprić na kraju uvoda.
Istaknimo da je u knjizi zastupljeno 60 autora, od čega 19 žena. Prema zanimanju autora, ovaj pregled pokazuje značajnu zastupljenost nekih skupina. U prvi mah to su bili velikaši i posjednici imanja, poput Zrinskih i Vukotinovića. Nekoliko autora službovali su kao svećenici ili kapelani i jedna časna sestra.
U suvremeno doba pretežu autori zaposleni u sustavu obrazovanja. Nije riječ samo o onima kojima je to u neku ruku prirodni dodatak njihovu učiteljskom odnosno profesorskom poslu nego i o onima koji se bave strukama (veterina, pravo) Demokratizacija vrbovečkog pjesništva vidi se i u zastupljenim zanimanjima u suvremeno doba.
Poeziju pišu, uz nabrojene i povjesničari umjetnosti i novinari, i mesari i trgovci, i čistačice i portirke, i računovođe i vojnici i medicinske sestre i umirovljenici, trgovci i bivši sportaši, i slikari rehabilitator, i glumci i mali poduzetnici.
Knjiga „Pjesništvo vrbovečkog kraja„ vrijedan je i važan doprinos upoznavanju javnosti s pisanom riječi vrbovečkog kraja. Autori publikacije cjelovito su zahvatili temu koju su uspješno obradili i približili nam pregled vrijedne, važne i zanimljive niske talentiranih ljudi, umjetnika, ljubitelja pisane riječi, koji su dio svog vremena provodili družeći se s riječima i tkajući svoje pjesničke čipke…
Dobar primjer osvještavanja tradicije
– Već se time što „Pertlice u sivilu povijesti“ računaju na meštriju u stihu koja i kad je prividno slobodna, za razliku od drugih književnih formi, pokazuje hrabrost. Njima plastificirana cjelina doima se prohodnom i mimo tragova što su ih prinosi sami postavili. Projicirana u zbiru vrbovečka se zbilja u stihu (od)nosi sa svojom sivom povijesti na posve isti način na koji se upravo u kronometru njezina rasporeda tom istom sivom koprenom trsi nacionalna antologija, ne nalazeći izlaza iz učionice i spomenara – kazao je dr. sc. Vlaho Bogišić.