Boravak u Križevcima pjesnikinje i glazbenice, te svestrane kreativke Marice Hasan iz Đurđevca, iskoristili smo da porazgovaramo s njom i Marinom Duginom iz Križevaca o njihovom zajedničkom radu i o planovima za jedan programski dolazak u Križevce. Marina Duginu (1978.) znamo kao profesora u Srednjoj školi Ivan Seljanec u Križevcima. Završava doktorski studij. No on je i mnogo više:
– Bavim se muzikom, sviram harmoniku. Potječem iz umjetničke obitelji, moj otac Franjo Dugina naivni je slikar, dok su mi djed i baka bili kipari. Moj je pradjed uski suradnik Stjepana Radića. Volim muziku, njegujem tradiciju naše podravske muzike i harmoniku, ali i sevdah, te tradicionalnu muziku drugih naroda.
Gospođu Maricu Hasan upoznao sam prije desetak godina, u ‘Češkoj besedi’ u Bjelovaru. Ubrzo nakon toga zajedno smo nastupili na Radio Đurđevcu, te od onda nastupamo zajendo i surađujemo. Tako smo npr. snimili pjesmu ‘La Paloma’ na esperantu, a snimali smo i druge zajedničke nastupe. Danas smo nastupili na Radio Križevcima, te se nadam da će se ova suradnja nastaviti dalje- rekao je.
Marica Hasan rođena je u Đurđevcu 1939., gdje je proživjela cijeli život do danas:
– Pjevam od malih nogu, od 1955. pjevam zajedno sa svojom braćom. Imali smo svoj sastav, te smo pjevali i svirali na svadbama, feštama, gdje god nas je tko tražio. 1959. u Đurđevcu smo osvojili prvu nagradu. Tako sam konačno došla i do Radio Zagreba, gdje sam snimala sa velikim radijskim orkestrom. Snimila sam ploče, kazete, CD. To je moj život i pjevam i dan danas.
Pišem pjesme, napisala sam mnogo pjesama i izdala pet knjiga. Do sada sam napisala jedanaest tisuća, dvjesto pedeset i devet pjesama. Pjesme mi naviru u svakoj prilici, dok radim nešto, dok hodam, odmah ih zapisujem i tako ih imam mnogo. Članica sam literarne sekcije Koprivnica. Pored toga pravim slike na platnu od konca, našivavam, te imam mnogo slika. Od 1991. napravila sam preko dvije tisuće slika.
Marica je zabrinuta za svoju ostavštinu. Posjeduje mnoštvo pjesama, potom izrezaka iz novina i časopisa, što je svakako zanimljiv biografski materijal. Nadamo se da će ova vrijedna ostavština naći nekoga tko će se brinuti o tome, a po mogućnosti i obradi za jednu buduću monografiju. Rado nam je pokazala neke svoje fotografije iz mladosti, kao i omotnice starih ‘single’ gramofonskih ploča.
Sudeći prema dogovorima koji su se počeli voditi, vjerojatno ćemo uskoro ovu osebujnu kreativku riječi, slike i pjesme susresti na jednom književnom susretu u Križevcima.
Zdenko Balog/prigorski.hr