Katarina Zadrija rođena je 1964. u Lovrečkoj Velikoj. Završila je Srednju školu Vrbovec, zvanje trgovac, a studirala je na Ekonomskom fakultetu, smjer Vanjska trgovina. Godine 2006. na Višoj školi za sigurnost na radu stekla je zvanje Stručnjak zaštite na radu.
Sa suprugom Stjepanom je 1990. pokrenula obiteljsku tvrtku Ros- Vrbovec d.o.o. za proizvodnju rashladne i ventilacijske opreme. Majka je troje odrasle djece, dvije kćeri i sina i baka šestero unučića.
Dobitnica je više književnih nagrada, što je povod ovog intervjua. Na 43.recitalu kajkavskog pjesništva Dragutin Domjanić u Svetom Ivanu Zelini 2024. osvojila je prvu nagradu stručnog žirija za pjesmu “Kej ja imam skup z Monetem?”. Na 13. Susretu duhovnog književnog stvaralaštva Stjepan Kranjčić 2021. u Križevcima dobila je drugu nagradu za putopis pod nazivom “Kamena Gorica”.
Na 14. Matičnom književnom natječaju 2022. koji je organizirala Matica hrvatska Ogranak Velika Gorica za kratku priču na kajkavskom jeziku pod nazivom “Gda je Turčin po cierkve jahal” dobila je prvu nagradu. Do sada je objavila dvije zbirke kajkavske poezije, treća pod nazivom “Kmukač” je spremna za tisak.
-Posljednjih godina je uočen pad broja govornika vrbovečkog kajkavskog idioma, pa sam 2019. uz pomoć obitelji i istomišljenika osnovala Udrugu Osebunjek. Iste smo godine organizirali prvi recital kajakvske poezije pod nazivom “Stara lipa” u Vrbovcu – kaže Katarina Zadrija.
Do sada je održano pet recitala “Stara lipa”, šesti će biti 8. lipnja. Rezultat svakog pojedinog recitala je Zbornik radova koje odabire stručna komisija.
Kakva je suradnja sa susjedima?
– Ukazala se potreba za boljim kulturnim povezivanjem gradova s istoka Zagrebačke županije, pa sam inicirala susrete književnika gradova Ivanić-Grada, Vrbovca i Dugog Sela pod nazivom Lijepom riječi do dobrosusjedskih odnosa. S vremenom se krug gradova širi, pa nam dolaze književnici amateri iz Sesveta i Zagreba. Pokrenula sam u suradnji s radio stanicom Radio Vrbovec, radio emisiju Stara lipa.
Koji je interes mladih za kaj?
– Članice Udruge koje rade u prosvjeti kažu da gube djecu čim odu od njih. Dođu u više razrede s opsežnijim nastavnim programom, dobiju veći broja nastavnika, imaju manje vremena, a istovremeno ulaze u pubertet… Neki se nakon nekog vremena u odrasloj dobi vrate dijalektalnoj poeziji, ali takvih je manji broj. Mi u našoj udruzi organiziramo književne susrete na koje bi bilo poželjno dovesti i djecu i mlade. Susreti su otvorenog tipa i najbolji način za upoznavanje s jezikom i poezijom.
Što je s Kajkavijanom?
– Kajkavijana već postoji u organizaciji Hrvatsko zagorskog književnog društva. Organiziraju radionice i znanstvene skupove u Oroslavju i Stubici. Za pokrenuti nešto slično potrebno je vrijeme i sredstva. Nama u Udruzi trenutno fali i jednog i drugog. Međutim, s jednom našom velikom udrugom dogovaramo književne susrete na nivou jednom mjesečno. Želja i volja postoji s obje strane i nadamo se skoroj realizaciji.
Zašto pišete kako pišete?
– Neki kažu da to nije vrbovečki govor, da je nerazumljiv. Do početka osnovne škole čuvala me prabaka Jalža Kvaternjak rođena 1889. uz koju sam naučila govoriti. Moj materinji je stari kajkavski jezik sa svim svojim preglasima i riječima koje neki danas nazivaju arhaičnima. Kako se smanjuje broj govornika kajkavskog jezika i njegovih narječja gube se izvorne riječi, govor se prilagođuje standardnom jeziku i dobivamo light kajkavski. Isto tako se pomalo gube i preglasi.
Kej ja imam skup z Monetem?
Vrčak morti,
sem ga imiela,
brez bajera i lopočov
i potok Veljiku
brez čona
slikarskoga platna
i ateljea.
Sounce v rasvič
mi se dopada,
vu grabe gda se
farbe pretaču
z nebeske proge.
Pariza nigdar nies vidla
a morti ni nem.
Predvečer bi najrajši
v črljenem moraju se ftopila
i v jutre se na lopoči zbudila.
Za Moneta su rekli da mu je
umetnost nedodelana.
I moja je pjesma
de koja za dodelati.
I dodelavam je,
em znam
po moji se pesma
ni jedna grana
če baš i f šume
ne zvala.
Kej imam skup z njim?
Same oke kojemu se dopada
pretakanje farbe vu farbu
drbanje svetla, lahor na vode,
tancanje grani,
pejzaži z finu nitju tkani.
Slika kej dršče kak deklica
pred prvi kušlec.
Same to me k Monetu vlječe!
