Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić poručio je kako je tumačenje pape Franje da je cijepljenje cjepivom koje su odobrili stručnjaci čin ljubavi prema sebi i bližnjem te da su cjepiva sredstvo prevencije i suzbijanja širenja virusa, ali da treba biti, po naputku Kongregacije, dobrovoljno.

“Često se posljednjih tjedana pozivalo na videoporuku pape Franje iz kolovoza 2021. u kojoj je rekao da je cijepljenje cjepivom koje su odobrili stručnjaci čin ljubavi prema sebi i bližnjemu. Čini se da su etički prihvatljiva cjepiva, i nasuprot mogućim kontraindikacijama, koja mogu imati svi lijekovi, prema većini stručnjaka nama sada dostupna pomoć u borbi s koronavirusnom bolešću. Cijepljenje dakle ostaje sredstvo prevencije i suzbijanja transmisije razornoga agensa, ali po naputku Kongregacije, ono treba biti dobrovoljno”, rekao je, uz ostalo, kardinal Bozanić u razgovoru za najnoviji broj Glas Koncila.

Slijediti smjernice pape Franje

Kazavši kako je  prirodno i uobičajeno da ljudi traže svjetlo za izlazak iz krize među odgovornima u društvu, znakovitim vidi da u ovoj pandemijskoj krizi, gotovo programatski, i usred vrlo složenih i teško objašnjivih procesa, ali nerijetko i razočaranja, pada povjerenje u one koji su u svojem zvanju nositelji toga svjetla. Štoviše, upozorio je, sada smo gotovo došli do toga da se nekritički promiče nepovjerenje.

No, poručio je kardinal  bez pouzdanja u druge ljude čovjek ne može preživjeti, bez minimuma povjerenja u odgovorne – a povjerenje se dugo stječe i brzo gubi – lako je moguće zalutati.

“Stoga kao društvo teško možemo napredovati na putu izlaska iz krize bez otvorenosti, bez povjerenja u nositelje odgovornih služba u ključnim područjima. Nama, vjernicima katolicima, trebalo bi biti posve prirodno i u ovim pitanjima slijediti smjernice pape Franje, pa i kad ne govori ex cathedra”, istaknuo je Bozanić.

Na posljedice nastalih napetosti nisu imuni ni neki vjernički krugovi

Uvjeren je kako nema čovjeka u Hrvatskoj koji pred sadašnjom krizom može biti posve ravnodušan te vjeruje kako svi žele da prestane obolijevanje i umiranje od koronavirusa te da se napokon smire društveni razdori.

Smatra kako je stanje sada takvo da i dobronamjerno otvaranje toga pitanja može dodatno produbiti krizu koja je već jako umorila ljude, kako u Hrvatskoj tako i diljem svijeta.

” Bolno je međutim slušati da se zbog toga podjele događaju čak i unutar pojedinih obitelji te da na posljedice nastalih napetosti nisu imuni ni neki vjernički krugovi. Suočeni smo s brojnim pitanjima naših vjernika koji izražavaju zbunjenost povezanu sa strahom.”

Bozanić je upozorio da je posebno tužno gledati kako u sadašnjim napetostima postoji određena povezanost među svim stranama, a to je strah.

“Mnogi se ljudi boje bolesti i smrti; zdravstvo strahuje od urušavanje sustava; prosvjednici se boje gubitka slobode; roditelji se boje za svoju djecu i njihovu budućnost…”

Rane zatvorenosti liječe se dijalogom i obnavljanjem povjerenja

Kardinal Bozanić rekao je, među ostalim, kako posljedice potpunoga zatvaranja koje smo nedavno u svijetu doživjeli nisu samo fizičke, da se može zapaziti kako je nastalo nešto što bi se čak moglo nazvati kulturom zatvorenosti, a da lijek za to nije potenciranje novih napetosti.

“Zatvorenost za patnju bližnjega, zatvorenost za drugačije mišljenje, zatvorenost za povjerenje u bilo kakav napredak u liječenju i sprječavanju zaraze, zatvorenost za znanstvene argumente; zatvorenost za opravdano pozivanje na savjest… Lijek za to”, istaknuo je, “zacijelo nije potenciranje novih napetosti, zatvaranja i neprestano podsjećanje na to kakav je bio život ili jest ili će biti u četiri zida, nego je lijek stvaranje ozračja koje će voditi do ponovnoga otvaranja, koje kreće najprije od čovječjega duha.

Istaknuo je kako se – kad je čovjek otvoren novim spoznajama i kad je spreman čuti drugu stranu – rađaju se preduvjeti za društveni dijalog.

“Treba se zato otvoriti potrazi za odgovorima na legitimna pitanja koja se postavljaju i na jednoj i na drugoj i na trećoj strani, i među onima koji predlažu mjere u strahu od širenja pandemije i među onima koji u društvenim i znanstvenim krugovima propituju učinkovitost tih mjera. Dakle, rane zatvorenosti liječe se blagotvornim razgovorom, dijalogom, obnavljanjem povjerenja, kako bi se makar malo odškrinula vrata među suprotstavljenim stranama”, poručio je kardinal Bozanić.

Istaknuo je kako je ovo vrijeme višeslojnih odgovornosti: u promišljanjima i riječima, u raspravama i odlučivanjima, u postupcima i planiranjima. “Pritom svatko svojim znanjem i zalaganjem, bez pokušaja da se nešto prešuti ili sakrije što bi moglo pridonijeti boljemu uvidu, pridonosi boljitku svojih najbližih i cijeloga naroda. Ovo je vrijeme u kojem treba očitovati ljubav prema bližnjima i posebnom pažnjom čuvati svetište savjesti”, rekao je, uz ostalo, Bozanić.

Crkvi je nemoguće zatvoriti oči

Podsjetivši da je Drugi vatikanski koncil jasno poručio da je Crkvu nemoguće odvojiti od društva, naglasio je da je pandemija koronavirusa apsolutno i pitanje koje se tiče Crkve.

“Crkva je prisutna i trpi u bolesnicima koji umiru na respiratorima, u ljudima koji žive u neizvjesnosti od posljedica zaraze, u svima koji su zahvaćeni bolešću i u njihovim bližnjima. Crkvu je, nadalje, nemoguće odijeliti od zagledanosti u liječnike, medicinske sestre, laborante i drugo medicinsko osoblje koje u posljednje vrijeme i nadljudskim naporima s ljubavlju sudjeluje u spašavanju ljudskih života, za što su zaslužili svako priznanje. No Crkvi je nemoguće zatvoriti oči i pred svima koji u svojoj savjesti ne žele primiti cjepivo ili im se pod pritiskom mjera prijeti otkazima i drugim diskriminatornim sankcijama.”

Nije na Crkvi, rekao je Bozanić,  da dijeli ljude i kategorizira ih u više ili manje poželjne društvene skupine – jer time bi negirala svoje majčinstvo prema svima.

Na  pitanje kako vidi izlaz iz sadašnjega stanja, rekao je kako se ondje gdje manjka i istine i transparentnosti i nježnosti događa i nedostatak povjerenja. Zato iz krize društvo ne će izvući prijetnje bilo koje vrste, a još manje ako se te prijetnje generiraju u slojevima skrivenima od očiju javnosti.

“Kad su čovjek i društvo u strahu, traže one kojima mogu vjerovati da će ih izbaviti. Treba stoga vratiti narušeno povjerenje dijalogom u svim područjima društvenoga i političkoga života. Teško je gledati koliko su u našem društvu u pandemijsko doba porasle podjele, a da se vrlo malo čini za zajedništvo; koliki je nedostatak slušanja u odnosu na galamu i kako manjka temeljne volje da se razluče razni argumenti i uopće uzme u obzir različitost koja u konačnici uvijek obogaćuje.”

Ne treba se zavaravati: put otvorenosti jednih prema drugima nije nimalo lak, može biti i neugodan, ali vodi do rasta međusobnoga povjerenja. Sve drugo je, upozorio je kardinal Bozanić, put u besplodno i opasno zatvaranje. (Hina)