Ako u nekom hrvatskom gradiću postoje makar tri ulice, sva je prilika da će se barem jedna od njih zvati Strossmayerova.

Kudikamo više u velikim gradovima: Zagreb ga pamti jednim od najljepših trgova, dijelom ‘Lenucijeve potkove’, na kojem se nalazi i njegov spomenik, ali i promenadom na Gornjem gradu, Šetalištem J. J. Strossmayera, Varaždin mu je posvetio šetalište na gradskim bastionima, u rodnom Osijeku Strossmayera pamte jednom od glavnih ulica, ali i imenom osječkog Sveučilišta.

U Đakovu gotovo sve u centru grada, ime trga, parka oko katedrale nose njegovo ime, tu se koči i njegov spomenik, koji gleda, kao da ponovo i ponovo blagoslivlja svoju lijepu katedralu. I u mojim Križevcima najljepši se trg zove po njemu. Strossmayer se nesumnjivo pamti u svom narodu, štoviše, uzor je kako treba pamtiti velike nacionalne, kulturne velikane i pregaoce.

Đakovački biskup Strossmayer dubok je trag ostavio u razdoblju formiranja korpusa hrvatske umjetnosti, znanosti i kulture u drugoj polovini 19. stoljeća, u vrijeme kada se oblikuje kulturni identitet. Na prvom mjestu treba istaknuti njegove zasluge za osnutak i rano djelovanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (1866.), te obnove, odnosno osnutak Zagrebačkog sveučilišta 1874. Kao kolekcionar utemeljuje zbirku starih majstora, koju nabavlja vlastitim sredstvima, te ju poklanja za javnost (Strossmayerova galerija starih majstora).

Poticao je i proveo izgradnju Đakovačke katedrale, jedne od najljepših crkvi 19. stoljeća u Hrvatskoj, sudjelovao je na Vatikanskom koncilu, bio aktivan u politici, dugogodišnji vođa Narodne stranke. Podržava mnoge kulturne radnike, pa se tako zalagao i za mladu Mariju Jurić Zagorku. Cijeli život prijateljuje sa Franjom Račkim, te je njihova korespondencija važan izvor za hrvatsko 19. stoljeće.

Dugo godina pomaže i prijateljuje sa Kršnjavim, no potom se s njim politički razilazi, te postaju ljuti protivnici, posebno u vrijeme kad je Kršnjavi blizak Hedevaryju. Ipak, Kršnjavi o njemu i dalje lijepo piše, a posebno ga hvali u svom ‘Pregledu razvoja hrvatske umjetnosti’.

Rođen je na današnji dan prije 207 godina u Osijeku. Umro je u Đakovu kao biskup u dubokoj starosti u 91. godini, 8. travnja 1905.

Zdenko Balog