U sklopu Mjesec hrvatske knjige u Narodnoj knjižnici u Vrbovcu dr.sc. Josip Jambrač održao je predavanje „Čovjek i knjiga: vječnost u zapisima“.
Dr. Jambrač proveo je kroz nekoliko važnih etapa u dugoj povijesti knjige i pisma. Dotaknuo se tema koje obrađuju pojavu prvih pisama i zapisa na različitim materijalima, opisao je civilizacije čije je poštovanje prema knjizi graničilo s obožavanjem.
Bilo je govora o razvoju knjiga, pisma i knjižnica, pa sve do različitih zabrana, cenzura i spaljivanja knjiga, što je kroz povijest čovječanstva i civilizacija upravo dokaz koliku moć i važnost ima knjiga.
Jambrač kaže kako je predavanje „Čovjek i knjiga: vječnost u zapisima“, vodilo od zapisa na glinenim pločicama veličanstvene civilizacije Sumerana, preko Feničana i feničkog pisma, do grčkog pisma i dodavanja samoglasnika suglasnicima, čime je pismo postalo savršeno jasno.
– Grčko pismo preuzimaju Rimljani. Latinica je rođena. Prvi je put antička velesila preuzela nasljeđe stranoga naroda – i to poraženoga – kao ključni sastojak vlastitog identiteta. Rimljani su priznali grčku superiornost i odvažili su se istraživati njihova otkrića, prihvaćati ih, štititi ih i tako produljiti val njihova širenja. Zbog fascinacije koju one i dalje bude u nama, Grčka živi kao nulta točka europske kulture. Izum knjiga bio je možda najveći uspjeh u našoj ustrajnoj borbi protiv uništenja – rekao je Jambrač.
Glini, trstici, koži, krpama, stablima i svjetlu povjerili smo znanje koje nismo bili spremni izgubiti. Uz njihovu pomoć, ljudski je rod preživio nevjerojatno ubrzavanje povijesti, razvoja i napretka. Kao što tvrdi Stefan Zweig: „Knjige se pišu zato da povežu ljudska bića, ponad samoga duha, i da se tako obranimo od nesmiljena naličja postojanja: nepostojanosti.”
