Ana Ude, supruge Filipa Ude, frizera Josipa Križnjaka, ujedno i frizera s Nove Tv te mlade vizažistice Jelene Tomašek 23. kolovoza održavaju zajednički masterclass u hotelu Antunović u Zagrebu.

Mladoj vizažistici Jeleni iz Svetog Ivana Zeline ovo je već drugi takav projekt u samo nešto vise od godine dana, te se nakon vrlo uspješnog prvog odlučila na suradnju s kolegicom Anom Ude, poznatom međimurskom vizažisticom, a da bi stvar bila bolja, pridružio im se i nas poznati fizer Josip Križnjak, u čijim rukama je bilo jako puno poznatih Hrvatica.

Kako je došlo do suradnje, slažu li se i je li naporno pripremati ovako velik projekt u doba korone, pročitajte u tekstu ispod.

Za početak, recite nam nešto o početcima Vaše karijere? Kako je sve počelo?

Josip: Ljubav prema frizerstvu prenijela mi je mama još u djetinjstvu, koja je također frizerka te je tako sve krenulo.
Kasnije su došla brojna natjecanja, seminari i dr. sto mi je samo uljepšalo karijeru.

Ana: Sve je počelo šminkanjem prijateljica, te prijateljice su dobar glas proširile dalje i tako je sve počelo, a kasnije sam se odlučila na otvaranje vlastitog studija.

Jelena: Šminka me oduvijek privlačila, umjetnost općenito. Od malena sam imala dar za crtanje, a kako sam odrastala to je preraslo u ljubav prema makeupu, prvo sam dobro debelo vježbala na frendicama dok nisam naplatila svoje prvo šminkanje a kasnije je sve krenulo samo od sebe.

Josipe, koliko su zahtjevne naše poznate Hrvatice sto se tiče frizura, imaju li posebne zahtjeve?

Mogu reci samo sve najbolje. Nisu previše zahtjevne a od zahtjevnijih projekata izdvojio bih Ples sa zvjezdama, TLZP i dr.

Ana, kako ti je u novom  okruženju, razlikuju li se zelje klijentica u Međimurju i Zagrebu?

U Zagrebu se osjećam kao da sam oduvijek ovdje, a što se tiče želja klijentica, ne razlikuju se nimalo. Samo žele biti lijepe.

Jelena, s obzirom na to da je Zelina mali grad, a u svome si poslu vise nego uspješna, susrećeš li se sa predrasudama?

Svačeg sam se naslušala, u početku me dosta pogađalo jer sam osoba koju zaista ne zanimaju tuđi životi, posao itd., no sada me više apsolutno nije briga. Ono što radim radim s velikom ljubavlju i strašću i mislim da to moje klijentice osjete, a to mi je najvažnije.

Nastojim biti svoja, graditi svoj stil po kojem me i prepoznaju i što manje opterećivati se pričama.

Ekipa, recite nam malo o Vašoj suradnji, kako ste zadovoljni? Ima li ponekad možda malih nesuglasica?

Ana: Suradnju tek pripremamo, ali nam organizacijski dio toliko dobro ide da bismo ovo mogli raditi u nedogled.

Jelena: Ja bih se složila s Anom. Kompletnu organizaciju jako brzo rješavamo i nema nikakvih problema, a da ne pričam o tome da smo neke stvari doslovno riješili u dan, dva.

Kako ste se upoznali? Što Vam je najdraže kod Vaših kolega?

Ana: Jelena i ja se znamo ponajprije s drustvenih mreža, a nakon toga je bila polaznica oba moja masterclass-a. Josip i ja smo se upoznali radeći zajedno na jesnom lijepom vjenčanju.

Jelena: Anu pratim dugi niz godina,jako je volim i postujem kao kolegicu ali i kao osobu. Obozavam sto je profesionalna a opet toliko jednostavna i uvijek za dobru šalu.
Josipa sam upoznala prilikom ove suradnje vezane za masterclass i ono sto mogu reci su samo rijeci hvale.

Po čemu želite da Vas pamti publika s masterclassa? Što biste željeli da nauče od Vas?

Najviše po ugodnoj atmosferi, a isto tako bismo voljeli prenijeti poruku svakome u začetku karijere da ne odustane i da zaista može uživati u svom poslu u tolikoj mjeri da zaboravlja da radi.

Možete li nam otkriti neku ludu situaciju iz od početka karijere do sad, što Vam je ostalo najviše u sjecanju?

Ana: Kod mene su to svakako lokacije na kojima sam šminkala u samom početku, prije otvaranja makeup studija. Od podruma, potkrovlja, vanjskih poljoprivrednih prostorija do romskog naselja.

Jelena: Ajme, bilo je svega no najviše mi se urezala u sjecanje klijentica s kojom sam se toliko zapričala da smo obije zaboravile na plaćanje usluge. Ona se pri završetku pristojno zahvalila i otišla, a ja također, no vratila se za par minuta.

Josip: Meni se najluđa situacija desila u Beogradu na otvorenom prvenstvu Srbije, gdje sam 2 sata prije natjecanja imao nezgodu. Pao sam i iščašio ključnu kost i natukao ruku. Ali bez obzira na bolove i nemogućnost micanja sa rukom odradio natjecanje i završio na 5.mjestu.