Vrbovec se na dostojanstven način oprostio od Ivana Hršaka koji je bio Ljudina
Ima ljudi u životu čiji je nadimak nadrastao njego njihovo ime i prezime. Takav je slučaj s Ivanom Hršakom zvanim Brale.
Ovaj poljoprivrednik iz Cerja, tu bi me Brale prekinuo i rekao bi: Kaj uljepšavaš? Reci svima: Brale je seljak iz Cerja.
Odakle nadimak Brale? Svojedobno sam ga pitao:
-To je bilo ovak, zastao je Brale da bi objasnio. – Nas 20-tak muži, izvlačili smo konjima hrastove trupce iz šume Popovača, tu ispod Luke za potrebe pilane na Đurištu. Ja sam bil dečec. Imel sam 2o ljet. Z nami je delal Ivan Jambrač- Talana stareši čovek. I on je svakom navek govoril Brale daj ovako Brale daj onak, Brale, pazi, idemo Brale, stani brale…. Furt je govoril brale, brale, a najviše meni. Otkud je spukal tu reč, vrag si ga znaj, meni ni denes to ni jasno. Ali ja sam ostal Brale. I nije mi krivo.
Jedan je Brale.
Bio je i 51 godinu član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vrbovec.
Uzgajivač blaga – mliječnih krava, volio je kravice, ali njegova najveća ljubav bili su konji.
Danas su tužni i njegov dva pastuha Sokol i Aki. Nije bilo fešte na Vrbovcu koja bi prošla bez Braleta i njegovih konja upregnutih u zapregu: Kaj su jeli, Vrbovečki veliki fašnik ili bilo koje manifestacije koju je organizirala Konjogojska udruga.
I ne samo u Vrbovcu. Za njega se zna u Mariji Bistrici gdje je 15 godina sudionik Međunarodnog blagoslova konja, jahača i kočija, u Požegi i Novoj Gradiški, Popovači i mnogim mjestima gdje se pojavljuju konjogojci.
Braleta su prigodnom svirkom ispratili i tamburaši, a na kraju sprovodne svečanosti „Tišinu“ na trubi izveo je Ivan Hršak (Braletov imenjak i daljnji rođak) iz Petrovskog u Hrvatskom zagorju odakle Hršaki i potječu.
Danas su Vrbovčani rekli: Brale je bio dobar čovjek. Ostavio je iza sebe Riječ koja je za njega značila zakon i Osmijeh kojim je zračio kao osoba. Bio je Ljudina.
Jedan je Brale.
Dragan Vicković/prigorski.hr