Piše: Zdenko Balog
Sveti Jakov Stariji, nesumnjivo je imao poseban položaj među apostolima: spominje ga se kao jednog od Zebedejevih sinova, te je zajedno sa bratom Ivanom Isusov najbliži pratilac. Zajedno s Ivanom, pridružio se Isusu odmah nakon prvih njegovih učenika Andrije i Šimuna Petra. Isus ih naziva ‘sinovima Groma’, a zanimljiva je i scena koja pokazuje da su oba brata bili svjesni svog posebnog položaja: njihova majka istupa u njihovo ime pred Isusa i zauzima se za njihov poseban položaj u zajednici (Mt 20:20-28).
U najmanje dvije ključne zgode izdvojen je zajedno sa Ivanom i Petrom: najprije u prigodi preobraženja (Mt 17:1-8), a potom u sceni u Getsemanskom vrtu (Mt 26:36-46).
Manjkavi su kanonski izvještaji o Jakovu Starijem nakon Isusove smrti i uskrsnuća: jednako kao i ostali apostoli, podnio je mučeništvo, odrubljena mi je glava. Vankanonski izvještaji i srednjovjekovne legenda obilno su ispunile praznine, te su Jakovu pripisale apostolsko putovanje u Španjolsku, gdje je utemeljio kršćansku crkvu. Kasnije, kaže predaja, nakon smrti u Judeji, preneseno mu je tijelo u Španjolsku i nad grobom podignuta veličanstvena crkva. Na krajnjem zapadu Španjolske svetište Santiago da Compostela, kroz čitav je srednji vijek najfrekventnije odrediše kršćanskih hodočasnika, koje zasjenjuje čak i Rim i Jeruzalem.
Oko svetog Jakova Starijeg i njegovog kulta postoje mnoge kontroverze: u 4 stoljeću, u samim počecima ‘legalnog’ kršćanstva, pod utjecajem nekanonskih spisa, propovjednik Priscilijan počinje propovijedati u Španjolskoj, te mu se sljedba ubrzano širi. Radilo se o kompilaciji gnostičkih i nezarijanskih učenja, koja su u to doba bila raširena doljem Mediterana, Irske, te Orijenta.
Crkva u Rimu, podržana carskom administracijom kreće u čišćenje doktrine, te je već od 2. stoljeća definiran pojam hereze. Priscilijan je zajedno sa najbližim suradnicima uhićen, odveden u Tours i po crkvenom sudu smaknut. Na taj način, postao je prvi smaknuti heretik kršćanstva. Njegovi su sljedbenici odnijeli njegovo tijelo iz Toursa natrag u Campostelu, te se tamo nad njegovim grobom u potaji sastajala njegova sljedba. Mnogi autoriteti za kršćansku povijest dozvoljavaju mogućnost da je grob svetog Jakova u stvarnosti Priscilijanov grob. Ovu je temu obradio španjolski režiser Luis Bunuel u kultnom filmu La Voie Lactée (Mliječni put).
U umjetnosti sveti Jakov Stariji prikazivan je sa šeširom i hodočasničkim štapom, te veoma često sa školjkom ‘lepezom svetog Jakova) na šeširu ili na haljini. Ponekad ima i knjigu u ruci. Donosimo nekoliko primjera: tri su primjera sa fresaka iz sjevernohrvatskih ladanjskih crkvi, iz Martinšćine, Kalnika i Lobora.
Zanimljiv je i kasnogotički tirolski kućni oltar, koji se nalazi u zbirci Kneževog dvora u Dubrovniku, sa središnjim likom svetog Jakova Starijeg, okruženog Ivanom Evanđelistom i Katarinom Aleksandrijskom, te na krilima oltara Antun Opat i Sebastijan. Ipak, najljepši prikaz ovog sveca ne samo u regiji, nego možda u čitavoj gotičkoj umjetnosti Europe je onaj iz hodočasničke crkve na Ptujskoj Gori u Sloveniji.
Još jedna zanimljivost: katedrala svetog Jakova u Šibeniku, jedna od najljepših crkvi u Hrvatskoj, nema istaknutog prikaza svog titulara na fasadi. Štoviše, na dominantnom položaju na vrhu crkve nalazi se Arhanđeo Mihael, zaštitnik grada. No, genijalni Juraj Dalmatinac uklapa u fasadu katedrale dekorativni uzorak ‘lepeze svetog Jakova’, čime arhitektonski personalizira ovu lijepu građevinu.
prigorski.hr