Muzej Grada Đurđevca obilježio je 20. godišnjicu smrti đurđevačkog slikara Ivana Tomerlina rođenog 1920. godine. Za tu prigodu priređena je izložba radova autora slika i skulptura iz obiteljske zbirke i fundusa muzeja.
Četrdeset tri rada izloženi u galerijskim prostorima muzeja daju jedan presjek djela.
Svoj dugi umjetnički staž kojemu je bio predan kroz gotovo cijeli život stvorio je mnoga djela s temama vezanim uz život i običaje koji su bili dio njegova okruženja.
U spomen na Ivana Tomerlina i uz izložbu tiskan je i katalog čiji predgovor potpisuju Božica Jelušić i Edita Janković Hapavel, koja je pozdravila okupljene u ime Muzeja Grada Đurđevca i gradonačelnika Hrvoja Jančija. Glazbeni dio uljepšao je Andrija Maronić odsviravši na svojim cimbulama splet poznatih pjesama.
S pravom ga, kako navodi Božica Jelušić, možemo smatrati dvostrukim čuvarom sjećanja: u likovnom i narativnom smislu.
Na Tomerlinovu primjeru, poticaj i ohrabrenje očituju se u obilnoj produkciji, u prvo vrijeme sa slikama na staklu, a potom u kiparstvu. Sudjelovat će na eminentnim izložbama u široj regiji, posjećivati kiparske kolonije, dobivati nagrade i priznanja. Na vrata mu kucaju slavne ličnosti, dok preko radova sakralne tematike dospijeva sve do Vatikana i uglednih europskih galerija.
Ipak, on ostaje jednostavan, prizemljen, «zarastao» za svoju podravsku grudu: aktivan je u radu Likovnog udruženja Đurđevac, bavi se restauracijom i izradom oltarnih svetaca, sudjeluje u lokalnim događajima, ilustrira izdanja svoga brata Đuke Tomerlina Picoka, vodi beskonačne razgovore s Miroslavom Dolencom – Dravskim.
On nije osoba koja se zanosi «slavom»: drži do poštenja, poštovanja, pravde.
Kasnije će uz njegov slikarski opus paralelno nastajati brojna kiparska ostvarenja izražena u drvu, namijenjena javnom prostoru ili nadopuni inventara sakralnih objekata (Jaslice, poklonjene đurđevačkoj Crkvi sv. Jurja, 1998., kipovi za kapelice u Budrovcu, Severovcima, Pavlancima i brojni drugi…).
Da mu ne manjkaju ideje dokazuje i široki repertoar njegovih skulpturalnih ostvarenja. Brojna su tu i raspela, s prikazom Krista kojeg prikazuje kao čovjeka koji trpi kao i svaki drugi čovjek. I tu možemo pretpostaviti kako je Tomerlin svoju inspiraciju nalazio u brojnim djelima starih majstora.
