Uskoro iz tiska izlazi knjiga “Povijest Pavlinskog samostana u Križevcima” doktora znanosti Dejana Pernjaka u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstvenoistraživački rad Koprivničko-križevačke županije u Križevcima.

Recenzenti knjige su akademik Stjepan Ćosić s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i prof. dr. sc. Luka Ilić znanstveni suradnik na Leibnizovu institutu za europsku povijest u Mainzu.

Pavlinski samostan sv. Ane u Križevcima nastao je u posljednjem valu širenja pavlina nakon prestanka osmanlijske opasnosti sredinom 17. stoljeća. Za osnivanje pavlinskog samostana sv. Ane u Križevcima najzaslužniji je protonotar Hrvatskog kraljevstva Ivan Zakmardi Dijankovečki, koji je na neki način želio pomoći razvoju svojega grada nakon prestanka osmanlijske opasnosti i pomicanje granica dalje na istok.

Budući da je u križevačkom Donjem gradu boravila i vojna posada Zakmardi je odlučio u tom dijelu sagraditi crkvu i samostan kako bi se u gradu čitalo više svetih misa i dijelili sveti sakramenti. Budući da su se pavlini pokazali kao vrsni duhovnici, ali imali su pravo glasa na Hrvatskom i Ugarskom saboru, Zakmardi se odlučio za njih te s generalom reda Pavlom Ivanovićem dogovara realizaciju svoje namjere.

Ivanović je odredio da sve detalje dogovori generalni vikar Martin Borković, koji sa Zakmardijem pred sucem Donjeg grada Ivanom Prosenjakom i dvanaest gradskih zastupnika sklapa zakladni ugovor u kojem pavlinima daruje brojne posjede, ali im ujedno uvjetuje i osnivanje škole u kojoj će uz domaću podučavati i vlašku mladež.

Nakon što je riješen spor s franjevcima, koji su svoj samostan imali u Gornjem gradu, zagrebački biskup Petar Petretić 20. travnja 1667. godine izdaje službu dozvolu pavlinima za ulazak u Donji grad i početak njihovog djelovanja. Iako je Zakmardi ostavio pavlinima bogatu ostavštinu pavlini nastavljaju sa stjecanjem posjeda na području Križevaca, ali i šire okolice.

Naime, do raznih posjeda i dragocjenosti, a koja im je bila potrebna prvenstveno za funkcioniranje škole, dolazili su raznim misnim zakladama, legatima i zajmovima, ali i raznim donatorima.

Na primjeru posjeda u Dijankovcu, Rakovcu, Dropčevcu, Preseki, Erdovcu, Lemešu, Špirancu, Svetom Martinu i Gregurovcu monografija prikazuje međusobne odnose križevačkih pavlina, lokalnog stanovništva i raznih plemićkih obitelji kao što su Zrinski, Frankopani, Batthynáy, Patačići, Erdödy, ali i odnose sa Zagrebačkim kaptolom i grkokatolicima.

Pavlinski samostan u Križevcima jedinstven je po tome što je jedini pavlinski samostan koji je od temelja podignut unutar gradske utvrde i kao takav utjecao je na urbani izgled same stare gradske jezgre, a što je vidljivo i dan danas.