Vukovar na Dunavu s pravom se može smatrati jednim od najstarijih gradova u Hrvatskoj. Najprije, kao jedna od prvih metropola Europe, pred kojih pet tisućljeća u južnom predgrađu Vukovara, Vučedolu naselje je od kojih 3.000 žitelja. U to je vrijeme (razdoblje eneolitika) pravi velegrad, sa razvijenom manufakturom, te stočarstvom.
Mnoštvo vrijednih artefakata od bakra i keramike, u arheološkoj zbirci vukovarskog Muzeja, svjedoči o zanatskoj vještini, ali i o razvoju znanosti, poglavito astronomije i kalendara. Votivni kipići ukazuju na u to vrijeme raširene agrarne kultove, te nalazimo figurice svećenica, kao i uglednijih pripadnika i pripadnica zajednice. Posebnu je popularnost stekla, te se nametnula kao nesužbeni simbol grada ‘Vučedolska golubica’, koja je, doduše, vjerojatno zapravo jarebica. Ali kad je jednom ušla u literaturu i žargon kao golubica, to mnogo manje važno.
Malo je poznato da je Vukovar, ‘castrum Valkow’, među prvim gradovima u Hrvatskoj stekao građanske povlastice. Već 1231., nakon Varaždina (1209.) i Petrinje (1225.), mnogo prije Zagreba, Samobora, Jastrebarskog i ostalih varoši oko Save i Drave, herceg Koloman podjeljuje povlastice naseljenicima pod kastrumom ‘hospitibus juxta castrum Valkow’, te nabraja narode koji se okupljaju oko kastruma, ‘Teutonocs, Saxonibus, Hungaris et Sclavis’. Položaj uz Dunav, na mjestu gdje riječni otoci smiruju tok rijeke, te vjerojatno olakšavaju prijelaz, ali i lučki utovar i istovar, vjerojatno su se rado naseljavali i boravili trgovci, a potom i obrtnici.
Politika Arpadovića, koji su se sve teže nosili sa ojačalim velikaškim slojem, bila je oslanjanje na novi stalež, slobodnog varošana, te su sa 13. stoljećem krenuli u podjeljivanje gradskih povlastica. Većinu povlastica u današnjoj Hrvatskoj podjeljuju pograničnim naseljima u blizini zapadne granice, pa tu nalazimo Zagreb, Samobor, Varaždin, Jastrebarsko i druge, dok se daleko izdvojen od ostalih, na istočnoj strani nalazi Vukovar. Herceškom povlasticom žitelji podno kastruma Valkow stječu pravo sudovanja sve do razine krvnih delikta, pravo doseljavanja i odseljavanja (libertas migrandi), stječu zemlje i posjede oko kastruma, kao i pravo ribarenja na Dunavu i Vuki.
Treće je važno poglavlje vukovarske povijesti, koje nam je uglavnom i ostavilo grad formiran onako kako ga danas poznajemo, obnova grada nakon Velikog bečkog oslobodilačkog rata i Karlovačkog mira (1699.). Kao i drugi slavonski gradovi nakon višestoljetne turske okupacije, uz napomenu da je na krajnjem istoku, Vukovar prvi pao po osmanlijsku vlast, a među zadnjima bio oslobođen, Vukovar je slobodu dočekao opustošen i pust. Tek je pedesetak kuća u gradu ostalo nastanjeno, pa je bila potrebna planska obnova i naseljavanje.
Bogata Slavonija privukla je pažnju europske aristokracije, koji u posjedima i zemljama vide mogućnosti. Vukovar i posjede oko njega kupuje moćna grofovska obitelj Eltz, koji svojim opsežnim aktivnostima potiču naseljavanje i obnovu cijelog kraja. O moći novih gospodara Vukovara svjedoči raskošan rezidencijalni kompleks u kojem se danas smjestio vukovarski Muzej. Mnoštvo aretefakata, namještaja, portreta i ostalih slika, bogatog posuđa i isprava oživljava povijest ove obitelji. A živahne vijugave ulice povijesnog centra sa svojim slikovitim vizurama i ‘voltama’ čine Vukovar jednom od najljepših povijesnih gradova u Hrvatskoj.
Zdenko Balog