U drami “Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute”, koja će 14. veljače biti praizvedena u Zagrebačkom kazalištu mladih, pisac Ivor Martinić kroz lake razgovore i tešku šutnju analizira kako funkcioniraju obitelji i pojedinac u njima, u vremenu kada je “znanstvena fantastika postala stvarnost”.

Martinić u središte drame, koju je režirao Aleksandar Švabić, postavlja Sina, Majku i Oca koji u početku razgovaraju za stolom o uobičajenim temama poput ručka, vremena i posla. No, prošlost i dotad prešućivane istine eksplodiraju u trenutku kada se obitelj suočava s upitnikom kojim vlada od njih traži odgovore na pitanja što bi učinili u slučaju ekonomske i ekološke katastrofe.

Majka i Otac, glume ih Doris Šarić Kukuljica i Sreten Mokrović, moraju tako odgovoriti na pitanje kojeg bi se djeteta odrekli u slučaju katastrofe. Drama kulminira kada stariji sin sazna da bi roditelji žrtvovali njega, a zadržali mlađeg, problematičnog sina.

“To je pitanje, na neki način, vrlo nevino i naivno, a odgovor na njega može biti destruktivan za čitavu obitelj, što se u ovoj obitelji i dogodi. Jedan neočekivan odgovor potakne pitanja o tome kako živimo, koje su naše uloge u obitelji, kakav život je važno voditi, što to znači biti čovjek te na koji način čovjek ostvaruje svoj smisao”, rekao je Martinić u razgovoru za Hinu.

U drami je fokus na čistom dijalogu, punom gorkih istina i optužbi koje stvaraju napetost i osjećaj neizvjesnosti kod Sina, Majke i Oca.

S obzirom na to da u tekstu nema didaskalija, dodaje Martinić, sve što se događa između dijaloga ostaje na glumcima i redatelju. Oni moraju vidjeti što će napraviti s tom tišinom i manjkom informacija.

Šutnja koja se spominje u naslovu, nastavlja redatelj Aleksandar Švabić, događa se iz razgovora, odnosa i osjećaja, ali ona je tu i zato što se neke stvari trebaju probaviti kada se kažu i čuju.

“Ivor piše tako ljudske rečenice, koje nisu tek kazališni plasman ili replike, nego su stvarne misli i rečenice”, naglašava redatelj i dodaje da su tim putem došli do “jako cool” obitelji, koja se našla u problemu s kojim moraju izići na kraj.

Preispitivanje pojma obitelji

Obitelj se kroz deset scena razotkriva u razgovorima za stolom koji su na početku jednostavni, a onda otkrivaju dotad prešućivane istine. Preispituje se pojam obitelji koji, posebno u kriznim vremenima, dobiva novo značenje.

Pripremajući predstavu, istaknuo je Švabić, cijela je ekipa dijelila materijale, osobne priče i međusobno su se zrcalili u njima tako da ova predstava otvara brojna pitanja – od smisla života do vlastitog mjesta u društvu i obitelji.

“Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute” prvi je Martinićev “distopijski” tekst nastao nakon pandemije.

“Nakon što smo u pandemiji vidjeli kako je stvarno moguće da se cijeli svijet zatvori te da čujemo nešto što je prije bilo moguće samo u filmovima znanstvene fantastike, odjednom je to postala naša stvarnost”, kaže autor.

Švabić, pak, dodaje da su u kazalištu na početku pripreme predstave raspravljali o tome je li tekst djelomično znanstveno fantastičan, no ubrzo su shvatili kako njegova temeljna premisa “što ako dođe nova katastrofa” nije hipotetska.

“Čitajući vijesti, postalo nam je jasno da već živimo u toj stvarnosti i da se takav scenarij može dogoditi bilo kada”, zaključuje redatelj.

Unatoč tom tragičnom motivu, ističe, predstava ima puno duha te se nada da će publiku uspjeti nasmijati.

Smrt obitelji i smrt svijeta

Ova je predstava druga suradnja Ivora Martinića i Aleksandra Švabića u Zagrebačkom kazalištu mladih, nakon nagrađivane “Dobro je dok umiremo po redu” postavljene 2019. godine.

Dok prva drama, “Dobro je dok umiremo po redu”, kaže Martinić, govori o smrti obitelji, nova, “Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute”, govori o smrti svijeta.

“Nova drama stepenicu dalje govori o smrti kao konceptu na razini svijeta, upravo zbog tog katastrofalnog, nuklearnog napada, tog motiva da nekoga treba spasiti i te jedne vrlo konkretne smrti koja se možda događa i u predstavi”, dodaje.

Obje su drame sada objavljene u izdanju Frakture, a knjiga će biti predstavljena dan prije praizvedbe, 13. veljače u sklopu tribine “Čitanje kazališta”.

Kao dramski pisac Martinić je uvijek jednom nogom u kazalištu i jednom nogom u književnosti, no knjiga, kaže, ne može u potpunosti predstaviti njegov rad.

Cilj mu je napisati tekst koji će čitatelja potaknuti na to da ga vidi izvedenog u kazalištu kroz tijelo glumca, ističe.

Uz Doris Šarić Kukuljicu i Sretena Mokrovića, u predstavi glume Petra Svrtan i Luka Knez.

Dramaturg je Marin Lisjak, scenograf Matija Blašković, suradnica za scenski pokret Petra Hrašćanec, kostimografkinja Tea Bašić Erceg, dizajner rasvjete Anton Modrušan, a zvuka kompozitor Miodrag Gladović.

Nakon praizvedbe 14. veljače, predstava je na rasporedu i 15. i 16. veljače.