U povodu 85. obljetnice života razgovarali smo s prof. dr. sc. Valentinom Puževskim, poznatim hrvatskim pedagogom, sveučilišnim profesorom u miru. Profesor Puževski rođen je 27. siječnja 1931. godine u Malom Potečecu. Doajen je hrvatske pedagogije, a objavio je dvadesetak publikacija i preko 300 različitih radova u raznim časopisima. Angažirani je i društveni radnik. Bio je aktivan u športskim, kulturni, prosvjetnim i tehničkim organizacijama u Križevcima i širem području današnje županije. Osnivač je i prvi predsjednik Zajednice osnovnih škola. Član je Družbe Braća Hrvatskog Zmaja i među obnoviteljima je Hrvatske seljače stranke.
Nagrađen je Godišnjom nagradom “Ivan Filipović”, kao i nagradom za životno djelo “Ivan Filipović”. Odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Antuna Radić, plaketom Grada Križevaca te je proglašen počasnim građaninom Križevaca, a primio je i Nagradu za životno djelo Koprivničko-križevačke županije.
Koje ste sve funkcije obnašali u HSS-u i općenito u politici?
Bio sam u samom vrhu HSS-a, u rukovodstvu, u predsjedništvu. Bio sam zadužen za prosvjetu, pa sam tako u ime HSS-a 1992. godine napravio novi prijedlog sustava odgoja i obrazovanja i tako sam ušao u suradnju s Vladimirom Strugarom. Bio sam zastupnik Županijskog doma Hrvatskog sabora i predsjednik Kluba zastupnika. Bio sam i gradonačelnik Križevaca – volonter. Nisam za razliku od mojih kolega primao plaću.
Zašto baš HSS?
Moj djed je još bio u HSS-u, a ja sam s njim išao svugdje. Slali su nas u Đurđic, samo da bi nas što manje došlo. Bez oca sam ostao sa 7 godina. Umro je od tuberkuloze. Tako da su majka i djed vodili brigu o meni. Obnavljao sam HSS Slavonskog Broda, Osijeka, Karlovca i Zagreba. A znate gdje nisam uspio? U Lici i Istri. Jednostavno nije išlo. A posebno me mučilo kaj nisam mogel u svojem Potočecu osnovati HSS. Tam su svi bili za Roku Bašića, zbog krava (smijeh).
Jeste li zadovoljni izbornim rezultatom HSS-a na državnoj razini?
Nekad nas je bilo šest, čak i deset. Kako bih mogao biti zadovoljan.
Je li onda po Vama prirodna suradnja/koalicija s HDZ-om?
Ja sam uvijek bio otvoren prema svima i imao suradnju sa svima. Međutim, nisam nešto previše za bilo kakve koalicije, HSS mora biti samostalan i prepoznatljiv kao što je i bio.
U kakvim ste odnosima s gospodinom Brankom Hrgom?
Pa ja sam primao Branka Hrga u HSS 1992. godine. U školu sam ga primio. Pomogao sam mu u svemu što mu je trebalo. Čak mi je žao što se odvojio od mene. Štoviše, jako slabu komunikaciju imam s Brankom. Kad me vidi pozdravi me, i to je to. Kaže meni ovaj predsjednik zagrebačkog HSS-a Matić da me ništa nema s predsjednikom, a ja mu kažem ‘pa ni ti me ne zoveš’ (smijeh).
Bojim se da Branko ne bu prešel u subotu. Žal mi je zbog toga. Kakav je takav, ali je moj. Branko je grešku napravil s Jambom. Trebal mu je malo dati po glavi i idemo dalje. Isto kak je i s Bajsom napravil. Ja sam nakon te skupštine Bajsu stisnul ruku, a Branku rekel uzmi si njega za potpredsjednika. Bumo vidli u subotu kaj bude.
Gorljivi ste Križevčanin. Jeste li zadovoljni s Križevcima kako oni danas izgledaju?
Kad se srušio Mlinar, vjerujte ja sam plakao. To se nije smjelo dozvoliti. Čim su u rukovodstvo stavili ovog Bjelovarčana, ne znam kak se zove, znao sam da je gotovo. Briga njega za Križevce. To je trebao voditi Križevčanin, jer ovoga zanima samo zarada. Prodali su mlin, umjesto da su nama Križevčanima ponudili da ga otkupimo. Danas nemamo Čelika, Mesna industrija nam je propala. Grad je uređeniji, to stoji, ali posla nema. Ovo je grad koji je nekada jedini imao tri srednje škole i fakultet. Tko je to imao u okolici. Nitko.
Ražalostila vas je činjenica da prijedlog koji ste uputili za počasnog građanina nije prošao?
Za to se treba boriti. Treba se boriti za zastupanje misli. Ovo bi bilo priznanje za hvala, hvala ti za sve što si uradio za nas. Također, trebalo bi odati i počast jednom i drugom Balogu iz Svetog Petra Čvrsteca. Svi znaju za Zvonka, prekrasan pisac. Meni je čak nešto i narisao u knjigu. Međutim, počast se mora odati i Zvonku i Slavku, osobiti u Čvrstecu. Trebalo bi postaviti ploču na kojoj piše – U Svetom Petru Čvrstecu rodili su se Slavko Balog, hrvatski pedagog, i Zvonimir Balog, hrvatski umjetnik.
Bili ste aktivni i u sportskom životu?
Da. Bio sam nogometaš. Prvi ispitani nogometni sudac nakon 1945. u Križevcima. Osnovao sam zajedno s rođakom Dragecom Vavrom nogometni klub na Potočecu, koji se zvao NK Seljak. Išli bi na utakmice čak i u Gradec vlakom, a nazad pješice.
Član ste Družbe „Braća Hrvatskog zmaja“?
Da, od 1992.. Ja sam Zmaj od Kalnika, a i osnivač sam Zmajskog stola ovdje u Križevcima i počasni sam član Družbe.
Odgojili ste preko 1500 učitelja. Vrlo impresivna brojka. Koliko ste ih rušili?
Ne bi vjerovali, ali samo jednog. Dok sam ja bio student predavao mi je Ramiro Bujas, koji je mene rušio, jer nisam dolazio na nastavu s priborom, pa sam takvu stegu primjenjivao i ja.
Nagrađivani ste prosvjetar i znanstvenik. Koja Vam je najdraža nagrada, koju ste primili?
Teško je reći. Svaka ima svoje značenje, ali ipak to je nagrada Ivan Filipović – za životno djelo i godišnje nagrade za rad i rezultate u predškolskom odgoju, osnovnom, srednjem školstvu, visokom obrazovanju.
Više ne živite sami. Otišli ste u starački dom. Kako ste se snašli u novoj sredini?
Grdo je to meni. Ja sam samostalan čovjek, slobodan. Ovdje se moraš držati reda. Imam lijepu sobu s pogledom na čokoladnicu, a ne smijem slatko i to me muči (smijeh).
Profesore Puževski hvala vam na razgovoru i svako dobro.
Hvala vama i pozdrav svim čitateljima portala.
prigorski.hr