Grad Križevci je poticajnom naknadom u iznosu od 13.272,28 eura odnosno 100 tisuća kuna uspio riješiti dugogodišnji problem s nedostatkom stalnog pedijatra u drugoj smjeni. Osim poticajne naknade, s obzirom da se doktorica Zdenka Škorić-Kovačić  doselila iz Novog Vinodolskog, Grad Križevci riješio je i stambeno pitanje za doktoricu, a mi smo razgovarali s doktoricom.

Kako je vaša životna priča tekla da dođete do ovog trenutka razgovaramo u Križevcima i da vi, na kraju krajeva, radite i živite u gradu podno Kalnika?

To je veoma neobična priča. Ja sam iz Banja Luke došla u Novi Vinodolski. Volim more, prirodu i zaista sam veliki prirodnjak. Radila sam u Novom Vinodolskom dosta dugo i došao je trenutak da je mlađa kolegica završila specijalizaciju i da joj ustupim mjesto, jer sam smatrala da na mladima svijet ostaje. Gledala sam prilog gospođe MirjaneHanžeković i način na koji je ona iznijela problem nedostatka pedijatra u Križevcima, odlučila sam se javiti ravnateljici i dogovorila sam sastanak. Sastala sam se i s gradonačelnikom Rajnom koji je na jako respektabilan način iznio potrebu da napravi nešto za svoj grad. U vašem gradonačelniku i u ravnateljici Hanžeković osjetila sam da s njima mogu biti tim.

Počeli ste raditi. Kako je protekao vaš prvi radni dan? Kakvi su vam mali Križevčani i Križevčanke?

Moram reći da sam fascinirana ponašanjem ljudi, kulturom, strpljivošću, srdačnošću, empatijom, izražavanjem emocija. To me tako ohrabrilo i dalo mi je dodatnu energiju i vjeru da nisam napravila pogrešan korak. Zaista sam osjetila dobrodošlicu i izuzetno sam zahvalna svim ljudima koji su me primili.

Što biste istaknuli kao karakteristike jednog dobrog doktora?

Moja uža specijalizacija je pedijatar kardiolog za što je neophodna sofisticirana tehnologija da bi se došlo do dijagnoze. Mislim da svi mi moramo poštovati osnovne principe medicinske struke, a to je razgovor s ljudima, ukazivanje poštovanja, da se djeci obraćamo s pogledom u oči, da saslušamo dijete, objasnimo pacijentima ono malo ljudsko i toplo, ono što je neophodno. Vjerujem da većina kolega piše adekvatne terapije, ali ako vi uz to ne pogledate majku u oči, pa možda i toplo je i dodirnete, da osjeti vas kao čovjeka, da osjeti vašu energiju i da ona osjeti vašu energiju. To je vrlo nužno da bi terapija bila dobra i da bi ta majka razumjela i adekvatno pomogla svom djetetu, što je, na kraju, i naš cilj. Staro pravilo kaže da se ponašamo prema pacijentu kao da vidimo sebe.

Kako to da ste odlučili za smjer pedijatrije?

Moram priznati da pedijatrija nije bila moj izbor. Polagala sam specijalistički ispit kod jedne jako stroge profesorice, ona je bila profesor pedijatrije. Četiri puta sam odgađala ispit jer se o njoj pričalo kao u strogoj profesorici. Na kraju sam shvatila da moram kod nje doći i kada sam došla ona mi je dala pacijenta kojeg sam pregledala. Nakon toga je krenuo teorijski dio ispita na kojem mi je rekla kako se od nje pobjeći ne može. Taj ispit je trajao od 8 ujutro do 13.15 popodne. Položila sam s odličnim i to mi je bio posljednji ispit na fakultetu. Nakon ispita me profesorica pitala što ću specijalizirati. Odgovorila sam joj da znam da neću pedijatriju jer jako volim djecu i ne bih mogla podnijeti da dijete pati. Nakon toga mi je rekla da si moram staviti drugi postulat u glavu, da razmišljam na način da mi je cilj pomoći djetetu, da dijete ne pati, da to bude dio mene koji ću dati djetetu i da sve što radim, radit ću za dobrobit djeteta.

Sve češće po medijima vidimo naslove da je dijete ostavljeno u automobilu na velikim vrućinama. Što se sve tim malim bićima može dogoditi ukoliko ih se ostavi u automobilu na visokoj temperaturi?

Nažalost, u zadnjih nekoliko godina, ljeta su vrlo teška i zagonetna i mogu roditelje uvesti u mnoge zamke. Djecu su najosjetljiviji dio populacije i u ljetnom periodu zaista treba obratiti veliku pozornost, slušati preporuke liječnika i dosljedno provoditi upute. Zamolila bih roditelje malih beba da se ponašaju sukladno našim savjetima. Djeca su često utopljena, a temperatura je oko 35 stupnjeva. Bebe se ne smiju oblačiti previše, odjeća mora biti od prirodnih materijala. Djecu treba što više raskomotiti. Kad su ovako visoke temperature i kad je jako sunce, od 11 do 17.30, djeca ne smiju boraviti na otvorenom.

Ukoliko dijete izlažete suncu do 11 sati nema potrebe da se dijete maže kremama za sunce. Kreme za sunce stvaraju filter na koži i ne dobijemo dovoljno D vitamina koji nam je potreban i time nemamo koristi od sunca. Ukoliko je potrebno da dijete bude izloženo suncu od 11 do 17.30, potrebno je zaštiti djetetovu glavicu te se preporuča da se namaže kremom za sunčanje kako ne bi došlo do crvenila kože. Također, vrlo je bitno unositi puno tekućine kako ne bi došlo do dehidracije. Važno je napomenuti kako djeci trebaju naočale kako bi se zaštitile oči jer se vid još razvija. Kada su u pitanju putovanja, trebalo bi rashladiti automobil i treba raditi česte pauze kako bi dijete udahnulo svježeg zraka.

Kada je u pitanju prehrana djece, jeste zadovoljni kako i na koji način se roditelji ponašaju što se tiče prehrane djece? Mislite li da se djeca, u ovom ubrzanom načinu života, zdravo hrane?

Moram konstatirati da postotak dojene djece je svakim danom sve manji i da se sve češće koriste adaptirane formule kravljeg mlijeka. Vrlo brzo majke odustaju od dojenja za što nisu krive samo majke, već i mi kao struka. Ovaj ubrzani način života odvojio nas je od komunikacije s pacijentima i nemamo više savjetodavne kontakte s roditeljima da ih ohrabrimo i da im kažemo kako smo uvijek tu za njih. Majčino mlijeko nije samo hrana, dojenje je i vrlo kompleksan odnos između majke i djeteta. Imamo problem s pravilnim načinom prehrane kod djece. Djeca vrlo rano počinju uzimati vrlo visoke količine bjelančevina životinjskog podrijetla, jako malo konzumiraju voće i povrće. Mislim da hranu treba postupno uvoditi, pogotovo treba paziti sa žitaricama koje su pune glutena. Mnogo je pretile djece što je veliki problem. Djevojčice sve ranije ulaze u pubertet što je izravna posljedica nepravilne prehrane.

Često, za razne probleme pitamo “doktora Google-a” koji nas odvede u potpuno različite smjerove. Ne bismo to trebali raditi, zar ne?

Ne bi trebali, ali mislim da je to nekada i neophodno. Križevci nisu imali 5 godina stalnog pedijatra, kome da se onda obrate? Kada i dođete na pregled to je nešto kratko, nemate puno vremena za razgovor. To je ono što sam vam rekla. Otuđili smo se jedni od drugih i onda roditelji moraju negdje pronaći neki savjet, iako taj savjet nije dobar i onda još više opterećuje roditelje.

Kod vas se sada u ordinaciju mogu upisati novi pacijenti? Koje vam je radno vrijeme?

Mogu, naravno! Radimo parne dane ujutro, a neparne popodne. I radimo jednu radnu subotu od 7 do 15.

Kada ne radite, kako popunjavate svoje slobodno vrijeme ovdje u Križevcima?

Prekrasno mi je ovdje. Križevci imaju toliko prelijepih parkova, toliko lijepih šuma, toliko lijepih staza. Jako je ugodan grad, sve je lijepo, široke su ulice. Imate prostora za fizičku aktivnost, pa i bazen gdje se stvarno može čovjek opustiti.