Na blagdan Presvete Trojice razgovarali smo s vladikom križevačkim msgr. Nikolom Kekićem, koji je progovorio o društvenom i duhovnom stanju u Hrvatskoj, o papinim potezima, ali se osvrnuo i na gradsku vlast u Križevcima.
Za početak, predstavite se našim čitateljima i recite kako je tekao Vaš put do vladike Križevačkog?
Ja sam Nikola Kekić, nadimak mi je Nino, a dobio sam ga kao dijete od svoje pokojne bake. Rođen sam 18. siječnja 1943. godine u Starom gradu na Žumberku, a većinom su tamo Kekići, pa još se u narodu selo naziva i Kekići. Moja majka je rođena Smičiklas, poznate obitelji koja je isto dala grkokatoličke biskupe u 19. stoljeću, a to su bili Gabrijel i Đorđe Smičiklas, a isto tako obitelj je dala i glasovitog povjesničara tog vremena Tadiju Smičiklasa. U obitelji nas je bilo šestero djece, troje braće i tri sestre, a sam rođen kao drugo dijete.
Početno obrazovanje sam stekao u Sošicama, čiju je školu osnovao Bazilije Božičković, prvi križevački biskup. Do škole sam pješačio po 6,5 kilometara, tako da sam dvije godine išao u Sošice, a treću sam išao Iloku, gdje sam stanovao kod strica. Međutim, nije mi tamo odgovaralo, pa sam se vratio nazad u Žumberak. Klasičnu gimnaziju sam završio u Zagrebu, a isto tako i sam se školovao na Franjevačkog gimnaziji na Kaptolu, gdje sam maturirao 1958. godine. Studirao sam na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Potom sam bio na služenju vojnog roka. Nakon toga biskup me poslao na studij u Rim, gdje sam studirao na Urbanianiumu.
Nakon završetka tog studija, vratio sam se i zaredio 1. studenoga 1970. godine. Dvije godine sam bio župnik na Žumberku, a potom u Karlovcu četiri. Onda se ponovo vraćam u Rim na poslijediplomski studij povijesti na Papinskom orijentalnom institutu, gdje sam magistrirao. Doktorsku radnju sam pisao na Hrvatskom zavodu Svetog Jeronima o Baziliju Božičkoviću, nisam završio, ali planiram rad objaviti kao knjigu. Nakon toga vraćam se u Zagreb, gdje sam bio kapelan župe Sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, potom preuzimam župu, a postajem i rektor grkokatoličkog sjemeništa. Godine 2009. papa Benedikt XVI. 25. svibnja me imenovao križevačkim biskupom, a 4. srpnja sam posvećen za biskupa u križevačkoj katedrali.
Tko je Vaš životni uzor?
Jedini uzor mi je Isus Krist.
Zašto biskup križevački ne stoluje u Križevcima i kako je došlo do biskupova odlaska iz Križevaca? Planira li se povratak biskupa u Križevce?
Sveta Stolica 1964. godine dala je dozvolu da biskup križevački može stolovati i u Zagrebu. Zapravo to vam je stvar biskupa. Dakle, on sam odlučuje hoće li stolovati u Zagrebu ili u Križevcima. Kako sam rektor sjemeništa stanujem u Zagrebu, a i župnik sam još uvijek zagrebačke župe Sv. Ćirila i Metoda, pa je to jedan od razloga.
Zašto smatrate da je trenutačno bolje da ste u Zagrebu?
Kao što sam rekao, ima određene obveze i službe koje obavljam, pa me u prvom redu te dužnosti vežu za Zagreb. Na kraju krajeva i na području Zagreba je naša najveća župa, koja broji gotovo 3000 vjernika. Dakle, ja moram biti povezan sa vjernicima, dok ih u Križevcima ima 30-ak. Razlog je smatram sasvim opravdan. Ali ja povremeno dolazim i boravim i u Križevcima, ovisno o dužnostima.
Na kojem prostoru se prostire Križevačka eparhija te koliko danas na području eparhije ima vjernika?
Na prostoru tadašnje Jugoslavije ovo je onda bila jedina biskupija Grkokatolika na tom prostoru tako da je u to vrijeme biskupija obuhvaćala sve tadašnje države koje su bile unutar Jugoslavije. Makedonija 2001. godine se izdvaja iz Križevačke i postaje samostalna biskupija, a naši vjernici u Srbiji i Crnoj Gori također dobivaju svoj egzarhat. Današnjoj Križevačkoj grkokatoličkoj biskupiji pripadaju vjernici s područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije, a na na tom prostoru ima nas oko 22 tisuće.
Za dvije godine navršavate 75 godina, a to znači da odlazite s mjesta vladike križevačkog.
Da. Ja kada navršim 75 godina moram se zahvaliti na službi Svetom Ocu. Papa to obično prihvati, a može iz nekih razloga i produžiti na godinu, dvije.
Zadnjih godina djeluje i Katedralni zbor. Kako ste zadovoljni s djelovanjem zbora?
Zahvaljujući gospodinu Ozrenu Bogdanoviću, koji se ovdje našao i ovo pokrenuo. Sam Bog ga je poslao. Također, zahvaljujem i župniku Mihajlu Simunoviću, koji se sa svojom obitelji angažirao oko zbora. Ovaj zbor prekrasno pjeva. Nadmašili su i konkatedralni zbor u Zagrebu. Jako su dobri i uvijek mogu na njih računati. Sretan sam zbog toga i drago mi je da je katedrala živnula zahvaljujući njima.
Grkokatolička tradicija u Križevcima je stvarno duga. Na svečanom koncertu na blagdan Duhova ste prozvali i gradsku vlast da ne prepoznaje vrijednost prisutnosti Grkokatolika u Križevcima i da nimalo ne podržavaju katedralni zbor?
Gledajte, ja dolazim na sve važne događaje u gradu. U siječnju kada gradonačelnik organizira prijem za svećenike, ja dođem. Kada je Dan grada, također sam prisutan. Na kraju krajeva to mi je i dužnost. Svugdje govore o slobodnom i kraljevskom gradu Križevcima, a nigdje ne spominju i ne diče se time što su Križevci i biskupijski grad i to još od 1777. godine. Ovo je ogromno bogatstvo u gradu. Na jednom mjestu imate katolike zapadnog i istočnog obreda i to upravo ovdje u Križevcima. Kako je i papa Ivan Pavao II. rekao da su to dva plućna krila jedne Crkve.
Križevčani su krasno prihvatili ovo bogatstvo za razliku od svojih vlastodržaca. Veseli me kada dođem ovdje na liturgiju i vidim da većinu u katedrali čine rimokatolici. Gradskim ocima očito to ništa ne znači i to me žalosti. Ovdje je nešto posebno, i kada čujem da Katedralni zbor dobije sramotnu sitnicu za svoje djelovanje, a ime grada nose svugdje, kao da su prosjaci. To bi Grad trebao više cijeniti i poticati, jer taj zbor nosi svugdje ime grada i promovira sv. Marka Križevčanina. Pa gledajte i ovu ogradu ispred katedrale. Koliko dugo već pričaju da će nešto poduzeti po tom pitanju. Ne mogu vjerovati da Grad i Županije ne može to urediti iz svojih sredstava. Mi smo sami uredili drugi kat biskupijske rezidencije, pa smo sami uredili sakristiju. Angažirali smo restauratore da to bude što izvornije i što ljepše, ali Grad ne mari previše. Ne prate uopće događaje i programe u katedrali i to me i žalosti, ali i ljuti.
Kako gledate na društvenu situaciju u Hrvatskoj?
Trenutačno se bez veze prepucavaju i vlast i oporba. Nije im baš do zajedništva. Nepotrebno se opterećujemo prošlosti kao da nemamo većih problema u zemlji. Imam osjećaj kao da je netko baci kost psima i oni jedni na druge režu i glođu to kost. Prošlost treba pustiti povjesničarima. Imamo demokratsku i slobodnu zemlju i povjesničari mogu na temelju dokumenata ocijeniti kako je bilo i što je bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata i nakon toga. Društvena situacije nije dobra u državi, jer se potiču nepotrebna zaoštravanja i nepotrebne strasti. Ako naši političari ne računaju na Boga neće ništa napraviti.
A, kakvo je stanje duha u Hrvatskoj?
Velika većina vjernika su samo kršćani na papiru, jer se kao takvim izjašnjavaju, a od toga je malo pravih vjernika, koji žive kršćanstvo, koji svjedoče svoju vjeru. To je najveći problem. Gledajte, ako ste Hrvat odmah ste katolik, ako ste Srbin odmah ste pravoslavac, što ne mora, a i nije tako. Dakle, nema žive vjere. Neznanje o vjeri je veliko. Nešto je većini ostalo u glavi što su slušali u školi, kada su išli na Prvu pričesti i Krizmu. Ljudi slušaju koje kakve ideje. Na internetu danas svašta ima i to zagađuje ljude. Kada bismo sve dubinski analizirali, vjerničko stanje je jako loše. Crkva u Hrvatskoj nije Crkva koja bi živjela sa svojim narodom. Strašno nam je potrebna obnova duha počevši od nas biskupa. Mi biskupi i svećenici se prvo moramo preispitati jesmo li pravi pastiri. Moramo se zapitati što propovijedamo, a kako živimo. Isus je rekao apostolima Bit ćete mi svjedoci, dakle mi moramo biti svjedoci te vjere. Duh se mora preporoditi. Moramo početi drugačije živjeti i razmišljati.
Prema tome je li potreban vjeronauk u školama? Jer kada gledate danas se na vjeronauk ide zbog dobre ocjene i podizanje prosjeka, što zapravo i nije cilj tog predmeta.
Vjeronauk u školama je dobar s jedne strane, jer većina učenika onda to upiše, a koliko znanje od toga dobije to je upitno. Neće u školi dijete dobiti odgoj za vjeru. Ono to mora dobiti u svojoj obitelji i u župi. Mora biti povezano sa župom. Dobro ste rekli, danas se na vjeronauk u školi gleda da se dobije dobra ocjena, odnosno to je ocjena da malo prosjek podigne, jer se vjeronauk izjednačio s ostalim predmetima. Osobno sam vidio imao situaciju gdje mi krizmanici nisu znali nabrojiti Deset Božjih zapovijedi ili Sedam smrtnih grijeha i Sedam svetih sakramenata, kada ih dođem krizmati, jer kao grkokatolički biskup mogu služiti i rimokatoličkim obredom. Ja ne znam što onda oni uče u školi.
Papa Franjo je predvodnik jedne nove struje u Crkvi i želi provesti određene reforme. Konzervativni dio ne odobrava papine poteze, a smatraju ih i populističkim. Kako Vi gledate na te poteze pape Franje?
Papa Franjo je došao iz siromašnog kraja. On je u tome živio i iznimno je osjetljiv na siromaštvo, a to mu daje i snagu. Papa smatra da se Crkva mora približiti čovjeku, grešniku. Ne da čovjek dolazi k svećeniku i da sad on čeka. Svećenik mora biti dio obitelji, prijatelj obitelji, da svećenik daje upute za život. Svećenik mora biti na terenu i uz čovjeka, a ne da sjedi u uredu i čeka da netko k njemu dođe. Svećenik mora osjetiti i biti uz tog potrebitog, jadnog čovjeka. To je ono što papa traži. To je autentična Crva iz prvih stoljeća. Papu sad slušaju i vjernici i nevjernici. Što se tiče populizma. Ima tu nekih stvari kao npr. Dok on ide u avion, pa nosi torbu sa sobom, a kada silazi iz aviona onda je nema. To je zapravo simpatično. Mnogi ga ne razumiju. Papa Benedikt XVI. je čovjek koji je bio profesor, predavač i nije toliko djelovao po pastoralu. On je bio papa intelektualac, dok je papa Franjo papa pastoralac.
Žene svećenici, da ili ne?
Kada pogledate rimokatoličke obrede žene čitaju na misi, budu ministrantice, dok kod nas na istoku toga nema. Sve je rezervirano na istoku za muškarce. Vrijeme nosi svoje. Katolička crva i istočne crkve nikada se neće složiti oko toga da se ženu zaredi za svećenicu.
Kakav je Vaš položaj kao vladike unutar Hrvatske biskupijske konferencije?
Ja sam ravnopravan član HBK sa svim dužnostima i pravima. Križevačka biskupija je sastavni dio Zagrebačke metropolije i ravnopravno djeluje i odlučuje unutar iste.
Poruka za kraj za naše čitatelje.
Križevčani nastaviti i dalje njegovati ovo vjersko bogatstvo koje imate. Križevci su jedinstveni budući da imaju dva biskupa i neizmjerno sam sretan što smo ovako povezani. Križevci su primjer drugima kako se trebamo međusobno uvažavati i jedni prema drugima odnositi. Dođite i podržite naš katedralni zbor i pohađajte naše događaje u katedrali i vjerske i kulturne.
prigorski.hr