Nedavno je objavljen popis reprezentativaca mininogometne reprezentacije Hrvatske za Europsko prvenstvo, koje se igra od 21. do 27. rujna u Vrsaru.
Na popisu izbornika Močiboba našla su se čak tri Križevčana, Aleksandar i Stjepan Korenika te Antonio Picig.
Posjetili smo naše svježe reprezentativce te odradili kratak razgovor.
Prvi ste mininogometni reprezentativci iz Križevaca, odnosno križevačkog područja, kakav je osjećaj biti jedan od 17 na popisu?
Aleksandar: Sigurno je velika čast biti jedan od trojice, koji dolaze iz Križevaca i brane nacionalne boje. Veselimo se nadolazećem prvenstvu i okupljanju s ostalim dečkima iz ekipe.
Stjepan: Naravno da je velika čast upasti u reprezentaciju Hrvatske i braniti njezine boje. Zahvalio bih se izborniku Močibobu na pozivu.
Antonio: Slažem se s dečkima, veliko je zadovoljstvo i čast nastupiti za Hrvatsku, a pogotovo kada dolazimo u takvom broju iz jedne male sredine.
Antonio, ti si bio na širem popisu izbornika Močiboba, na kraju ušao si u 17 izabranih. Jesi li očekivao poziv?
Nadao sam se, ali ipak konkrukencija je bila jaka, pa nisam imao prevelika očekivanja, tako da sam iznenađen i jako uzbuđen zbog prilike koja mi se pokazala. Tim više jer sam na selekciji nastupio sa slomljenom rukom.
Misliš li da su za poziv presudila i 44 pogotka koja si do sada zabio u prvenstvu Mininogometne lige “Dobrosusjedski odnosi”?
Svakako. Zahvalio bih se i svojoj ekipi Kalnički sir, bez koje sigurno ne bih ovo postigao. Ipak, ekipa je izbacila pojedinca. Ekipa je stvarno odlična
Kako teku pripreme?
Aleksandar: Zasad se pripremamo individualno, a idući tjedan je okupljanje pa nastavljamo s ekipom.
Stjepan: Također se individualno pripremam. Treninge odrađujem individualno s kondicijskim trenerom Hrvojem Pečarićem, kojim se ovim putem zahvaljujem, a i s nogometnim klubom Borac iz Imbriovca, gdje igram u prvenstvu Međužupanijske lige.
Antonio: Pripremam se u sklopu treninga za klub za koji nastupam, ali i individualno po potrebi. Uskoro se okupljamo pa ćemo još kondiciju doraditi zadnjih dana prije nastupa.
Kako ste se uklopili u ekipu, s kim ste se najbolje “našli”?
Aleksandar: Ove godine je posebno ozračje u ekipi. Atmosfera je vrhunska. Ima nas iz svih krajeva i svi se jako dobro slažemo. Ovo bi moglo biti jako dobro Europsko prvenstvo. Ipak, najbolje se slažem s našim Križevčanima. Prvo okupljanje, onih 4 dana u Rovinju, stvarno nikada nisam doživio takvu pozitivnu atmosferu.
Stjepan: Ipak se mi Križevčani nekak’ najbolje razumijemo, ali isto tako i ostalim dečkima, a neke i od prije poznam npr. Marka Habazina, koji nam je dosta pomogao u početku. Ekipa je odlična dišemo svi kao jedno.
Antonio: Mi kad smo tamo došli bili smo relativno novi. Svi su na dobro prihvatili. Iznenađeni smo bili. I kak’ su dečki rekli. Ozračje je fantastično.
S obzirom da ste upali u jednu takvu organizaciju, imate li ambicije za profesionalnije bavljenje ovim sportom?
Aleksandar:S obzirom da je mininogomet isključivo amaterski, ali da postoji profesionalni sigurno bih igrao, ako bih imao prilike. Stvarno uživam u tome.
Antonio: Ja nisam o tome razmišljao. Mininogometna liga mi je puno pomogla u “ubijanju” vremena i da uživam u nogometu. Ali da je profesionalni, ne znam, imam i ovako previše posla, pa nisam konkretnije o tome razmišljao.
Stjepan: Kada bih imao priliku, svakako bih je iskoristio i zaigrao profesionalni mali nogomet. Ne bih se uopće dvoumio.
Očekivanja na Euru?
Aleksandar: Prvo mjesto. Sve ispod toga bio bi neuspjeh. Mi smo ipak Hrvatska, kod nas je sve ispod zlata neuspjeh.
Stjepan: Slažem se s bratom. Napadamo zlato, nema druge.
Antonio: Idemo po prvo mjesto, kaj da velim.
Nešto za kraj.
Aleksandar: Želim se zahvaliti svojoj obitelji. Jer koliko ovo znači bratu i meni znači i njima, a pogotovo našem ocu, koji je hrvatski ratni i vojni invalid te vjerojatno ovo njemu znači više nego nama.
Stjepan: Nadovezao bih se na brata te se još posebno htio zahvaliti i ekipi Caffe bara Glamur s kojom nastupamo u mininogometnoj ligi.
Antonio: Prvo bih se želio zahvaliti svojoj obitelji, a posebno mami, koja mi je velika potpora i koja je često preuzimala moje poslove kako bih ja mogao otići na utakmicu, nekakvo okupljanje ili na običan hakl.
U ime dečkiju posebno zahvaljujem Alenu Miholiću Mići, bez kojega ne bi bilo niti ove lige, ali niti bi mi imali ovakvu priliku, a i na kraju Bruni Alpezi i izborniku Močibobu, koji su nam pružili priliku.
Aleksandar: I pozivamo što više navijačica da nas dođu bodriti.
Dečki, hvala na razgovoru i puno uspjeha na prvenstvu i vratite se sa zlatnom kolajnom.
prigorski.hr
foto: prigorski.hr/Alen Miholić Mićo/Stjepan Korenika/minifootball.hr