Stjepan Pomper, križevački prof.akademski slikar, bit će pokopan danas u 14.30 na gradskom groblju u Križevcima.

Rodio se 14. siječnja 1937. godine od oca Ivana i majke Ane Nemčić u doba siromaštva, napetosti i krize. Svoje djetinjstvo proveo je u Križevcima, za II. svjetskog rata u dječjem vrtiću časnih sestara, završio osmoljetku i gimnaziju pa upisao Akademiju likovne umjetnosti. Uklasi Ljube Babića diplomirao na odsjeku  slikarstva 26. lipnja 1961. Za vrijeme studija igrao je profesionalno nogomet za lokalnu ligu u klubu križevačke tvornice „Čelik“. Kao mladi profesor likovnog odgoja dobio je namještenje u križevačkoj učiteljskoj školi Preparandiji. Kasnije je Pomper predavao likovni i tehnički odgoj u Osnovnoj školi „Bratstvo i jedinstvo” (danas Ljudevita Modeca), stekao je ugled i bio vrlo obljubljen. Pomper nikada nije bio političan i zazirao je od crvene knjižice. Kao politički neperspektivni krenuli su Stjepan i supruga Nada zbog njezina usavršavanja njemačkoga jezika s obitelji u Njemačku. Pomper je dobio namještenje kao grafičar, supruga isprva za tumača, a kasnije u knjigovodstvu uprave koncerna Kaufhofa. Zbog školovanja djece odužio se plan povratka, ali Pomperi nisu nikad preuzeli njemačko državljanstvo niti prekinuli vezu s domovinom.

Pomper je nastavio s razvojem svoga slikarstva: počevši od Braque i Picassa, preko Vasarelyja, pratio je budno trendove europskog slikarstva i zadržao se na svojem originalnom stilu snažnih boja geometrijskog ekspresionizma. Našao je potvrdu na izložbi grupe Neue Münchner Künstlergenossenschaft (Nova münchenska umjetnička zadruga), uveden je u njihov katalog, a njegovo ulje Verwundet-Abgeschlagen odmah je otkupilo Europa-Versicherung (Europsko osiguranje). Time bi ga se moglo pribrojiti kao izdanak u nizu hrvatskih slikara moderne na prijelazu 19. u 20. stoljeće (Kraljević, Račić, Becić, Herman). U Münchenu je svojim uljima na drvetu doprinio unutarnjem uređenju društvenih prostorija Kaufhofa, bio je u impresumu lista Pleter za Hrvate, popratio brojna izdanja Nadinih zbirki pjesama i prijevoda, u Križevcima je oblikovao prvi originalni plakat Križevačkog spravišča te razradio stari, klasični grb Križevaca. Godine 1972. naslikao je ulje na drvu u kojemu je prikazao svoju viziju Put u Europu. Jedan od legendarnih portreta mu je svakako Dragutin Tadijanović u pet njegovih doba i pet tehnika.

Stjepan Pomper bio je odan obitelji, društvima Hrvata u Münchenu u povezivanju iseljene i domaće Hrvatske, a premalo je za života radio na promidžbi vlastitog slikarstva. Nekoliko stotina slika u gotovo svim tehnikama, koje je slikao za svoju dušu, ostavlja neizbrisiv trag Hrvata u inozemstvu i u zavičaju. Stoga i kao čovjek i kao umjetnik zaslužuje retrospektivu izložbu i monografiju, da se ne zaboravi. Kada shvaćamo pred otvorenom rakom pogođeni gubitkom koji se dogodio neposredno pred Uskrs, da ovakve događaje ne možemo predvidjeti, i da nikada nije dobro vrijeme za rastanak, da nema dovoljno jakih riječi koje mogu preuzeti teret boli kada nam smrt oduzima voljeno biće, tada kao podrška u najtežim trenucima osame postoje sjećanja,
ali i podsjećanja na onu kvalitetu života koju samo ljubav može dati.