Preminuo je pjesnik Milan Rotkvić, a sahranjen je 21. studenog 2024. na Mjesnom groblju u Mostarima.
Bio je žedan života. U njegovim pjesmama odzvanjaju Ljubav, Smrt i Samoća. Sve su mu te tri konstante i izvor i nadahnuće u njegovom stvaralaštvu.
Njegova je Ljubav nesretna Ljubav, neuzvraćena i za njom čezne. S time se pomirio i to ga čini duboko nesretnim.
Znat me neće po bogatstvu,
Lažnom blagu, što ga krivi stječu,
Već po sjeti, čežnji za dragom
I bolnoj samoći, najmilijem piću.
Milan Rotkvić priziva Smrt, a Samoća odzvanja njegovim stihom. Samoća je glazba njegove poezije.
I kad se pročita Milana Rotkvića, valja mu se ponovo vraćati. Čitajući ga opet, doseže se slojevitost vremena.
Milan Rotkvić rođen je 3. travnja 1954. u Mostarima u općini Dubrava. Osnovnu školu je završio u Dubravi. Gimnaziju je započeo u Vrbovcu, a završio u Ivanić-Gradu. Radio je u Zagrebu, te u Austriji i Švedskoj.
Živio je u Mostarima, a posljednjih 14 godina živio je u udomiteljstvu u Zetkanu. Pisanjem se bavio od gimnazijskih dana, a pjesme su mu objavljene u mjesečniku bivše općine Vrbovec Komuni.
Objavio je ciklus od pet pjesama pod naslovom “Iz Glogovnice” u književnom časopisu Marulić br. 2 iz 2018. koji je dio neobjavljene rukopisne zbirke Glogovnica.
