Prava integracija migranata i stranih radnika prvenstveno podrazumijeva učenje jezika kao njezine ključne točke u čemu važnu ulogu imaju i vjerske zajednice, rekli su u ponedjeljak sudionici tribine u organizaciji Hrvatske protestantske konferencije (HPK).

Na tribini su, uz predsjednika HPK-a Vatroslava Župančića, sudjelovali povjerenik za pastoral migranata i turista Zagrebačke nadbisupije vlč. Anđelko Katanec, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi Stanko Perica, zamjenik muftije u RH i ravnatelj Islamske gimnazije Mevludi Arslani i pastor Baptističke crkve i voditelj “Kuće nade” Mihail Kreko.

Crkve i vjerske zajednice, rekao je Župančić, najčešće su prve instance kamo migranti dolaze po pomoć, ne samo pastoralnu, dušebrižničku i psihološku pomoć, nego traže pomoć i u rješavanju brojnih administrativnih prepreka.

Istaknuo je da to nije prvi put da Hrvatska postaje useljenička zemlja te da su Židovi, Česi, Mađari i ostale zajednice dale veliki doprinos hrvatskom društvu i ostavile duboki trag.

Sudionici tribine su kao temeljnu točku integracije istaknuli učenje i savladavanje jezika i podsjetili na novi zakon o stranim radnicima koji zahtjeva barem A1 razinu hrvatskog jezika.

Katanec: Moramo zagovarati prava novih susjeda i pomoći im da se integriraju

Povjerenik Katanec podsjetio je da je kao odgovor na veliki migrantski val 2015. već u ožujku 2016. osnovan pastoralni ured.

“Imamo sada u Hrvatskoj puno novih susjeda koji se ne koriste dobro hrvatskim jezikom. Moramo zagovarati njihova prava i pomoći im da se integriraju (…)Vrata Crkve su otvorena”, rekao je Katanec. “Moja je vizija integracija bez getoizacije. Sve što želimo moramo i pružiti, a onda nam se to vraća”, naglasio je.

Ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi je rekao da “ono što nas povezuje u našim religijama jest vjera da je Bog naš Otac i da smo svi sestre i braća”. “I u toj filozofiji ne postoji mjesta za segregaciju, za getoizaciju, za promišljanje bilo koje osobe kao drugotne”, rekao je Stanko Perica.

Istaknuo je da se bez učenja jezika ne može govoriti o integraciji, ali da je jednako važno i zapošljavanje, a upozorio je i na sve veću socijalnu distancu prema migrantima u svim zemljama, uključujući i Hrvatsku.

Optužio je državu za “inertnost”, uz ocjenu da se “vladajući boje desnih političkih opcija, tj. desnijih od njih”. “Mi smo jedina zemlja EU-a u kojoj humanitarnim udrugama nije dozvoljen pristup centrima za tražitelje azila”, rekao je Perica, dodajući da je Hrvatska prošle godine odobrila tek 25 zahtjeva za azil.

Istaknuo je da mnoge zemlje EU-a sudjeluju u “mehanizmu preseljenja” izbjeglica, najčešće Sirijaca i Afganistanaca koji borave u Turskoj te da EU plaća članicama da ih prime. Hrvatska, rekao je Prica, to ne čini u dovoljnoj mjeri.

Zamjenik muftije u RH i ravnatelj Mevludi Arslani je rekao da islamska zajednica zagovara “integraciju, a nikako asimilaciju” kao u slučaju Francuske i Belgije pa i dan danas postoji problem getoizacije.

“Ako hoćemo pravu integraciju, oni moraju učiti hrvatski jezik. To sada postaje i zakonska obveza i država mora u tome pomoći”, rekao je Arslani, dodajući da imaju vrlo korektan odnos s državom.

Također je istaknuo da je muslimanska zajednica predložila da migranti, u cilju integracije, ne budu samo u Zagrebu nego da se razmjeste u raznim dijelovima Hrvatske. Istaknuo je da je i sport važan alat socijalne uključivosti i povezivanja s lokalnom zajednicom te spomenuo suradnju s Hrvatskim nogometnim savezom koji je donirao sredstva za uključivanje djece u sportske aktivnosti.

Kreko: “Kuća nade” kreće s tečajevima hrvatskog jezika na nepalskom

Pastor Kreko, koji vodi i “Kuću nade”, rekao je da njegovo iskustvo s izbjeglicama datira još od Domovinskog rata i suradnje s Caritasom i Crvenim križem te da od velikog migrantskog vala 2015. tijesno surađuje s MUP-om koji im je 2018. dodijelio kuću bivše policijske postaje u Gajnicama za programe pomoći.

U preuređenoj zgradi, rekao je, provode se u suradnji s lokalnom zajednicom tri programa: “Novi susjedi”, koji stranim radnicima omogućuje boravak i učenje jezika, program “Sunce” za samohrane roditelje i djecu s poteškoćama u razvoju te program “Srebrna generacija” za ljude treće životne dobi.

U Hrvatskoj trenutno boravi oko 32.000 Nepalaca, a kako ih veliki broj već dobro govori jezik “Kuća nade” kreće s tečajevima hrvatskog na nepalskom jeziku, a ne više na engleskom, najavio je.