Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Danas se navršava 176 godina rođenja graditelja i restauratora Hermanna Bolléa. Podsjetimo se i okolnosti u kojima je ovaj nadareni bečki đak došao u Zagreb i ovdje našao novi dom. Potres prije 140 godina, koji je bio još snažniji od ovog kojeg još dobro pamtimo, znatno je oštetio staru gotičku katedralu. Popularan je podatak da je Bolléova obnova uslijedila nakon potresa, što nije sasvim točno: zapravo je sanacija katedrale počela godinu ranije, što je, smatraju danas statičari, bila sretna okolnost, jer su prvi sanacijski zahvati na svetištu možda u zadnji trenutak preduhitrili još veća razaranja.
Nakon potresa, radovi na regotizaciji katedrale nastavljeni su u tolikom opsegu da je u svrhu obrazovanja dovoljnog broja obrtnika i stručnjaka umjetničkog obrta u Zagrebu osniva 1882. godine Obrtna škola (danas Škola primijenjene umjetnosti i dizajna). Naravno da to u tom času nije bilo jedino ‘Bolléovo’ gradilište: ubrzano se izgrađuje Zagreb, koji što velikim regulatornim osnovama, što Bolléovim graditeljskim doprinosom mijenja lice i postaje srednjoeuropska metropola, a diljem Hrvatske grade se također nove građevine, pretežno crkve iz Bolléovog projektnog ateljea.
Među najljepše njegove projekte pripadaju hodočasnička crkva u Mariji Bistrici, grkokatolička katedrala u Križevcima, arkade Mirogoja, Obrtna škola (Muzej za umjetnost i obrt), a spisak njegovih projekata izgradnji i restauracija nebrojenih civilnih i sakralnih građevina impresivan je. no to je samo njegov izravni doprinos, ovome treba pribrojiti uspostavu likovnog obrazovanja, bez kojeg Zagreb i Hrvatska danas ne bi bili isti, te plejadu darovitih učenika koji iz ove škole dobre tradicije izlaze i današnjeg dana.
No danas je naš pogled na Katedrali. Jedan od najvidljivijih simbola Zagreba, hvaljena i voljena jednako koliko i osporavana i propitivana, ova je katedrala svakako staroj zagrebačkoj gotičko-baroknoj katedrali dala novo ruho, osporila njenu slojevitost koja je imala svoje vrijednosti. No neogotika je svakako stil za sebe, nakon što su prošli naraštaji koji nisu imali povijesnu distancu da bi vrednovali arhitekturu katedrale i ostalih Bolléovih ostvarenja, tek s ove distance možemo kritički ocijeniti njegov nemjerljiv doprinos za Zagreb i Hrvatsku.
Impresivna je bila izložba održana prije pet godina u Muzeju za umjetnost i obrt, koja je sabrala i predložila mnoštvo fotografija, nacrta, artefakata i dokumenata, te je barem donekle dala uvid u veličinu njegovog opusa. U kontekstu neogotike i izgradnje Zagreba u zadnjoj četvrtini stoljeća izvedba regotizacije katedrale najveći je realizirani projekt na području Hrvatske, te remekdjelo svoga vremena, koje danas sa povijesne distance možemo objektivno vrednovati. Moj skromni prilog ovom vrednovanju neka bude mali fotografski podsjetnik na nekoliko ključnih objekata iz ateljea ovog velikog njemačko-hrvatskog graditelja.
