Piše: dr. sc. Zdenko Balog

Gradski grbovi počinju se koristiti redovito kao središnji dio gradskog pečata na ispravama koje izdaju gradski magistrati, pa imamo takve pečate sačuvane na ispravama križevačkog magistrata iz 16. stoljeća. Naravno da su u to vrijeme posebno sačuvani pečati Gornjeg i Donjeg grada. Grb donjeg grada u pečatu, ‘Sigillum veteris regiae inferioris civitatis Crisiensis’, prikazuje oklopljenu desnicu viteza koja pridržava dvogubi križ (križ sa dvije ‘antene’), dok se u gornjim uglovima polja štita nalaze zvijezda s desne heraldičke strane, te mlad mjesec s lijeve.

Grb Gornjeg grada razlikuje se utoliko što ovdje ruka odjevena u rukav obične odjeće drži latinski križ sa jednom antenom. Razumljivo je da s pečatnjaka ne možemo zaključiti koje je boje bila podloga i ostali detalji, ukoliko je to pitanje uopće bilo na ikakav način utvrđeno. Natpis na pečatnjaku, ispisan u kraticama, očitavamo: ‘Sigillum novae regiae superioris civitatis Crisiensis’.

Jednostavnim povezivanjem oba grba nastaje štit sa dvije ruke koje podržavaju trogubi križ, a umjesto zvijezde i mjesec, koji ranije krase oba štita, ostaju dvije zvijezde, što heraldičkim jezikom vjerojatno nastoji pokazati jednakost oba grad u ujedinjenom novom gradu Križevcima. Tako to izgleda na povelji kojom Marija Terezija verificira provedeno objedinjenje i podjeljuje ujedinjenim Križevcima pravo da isprave ovjeravaju novim pečatom, kakav je prikazan na listini privilegije. Pored barokno ukrašene podloge, grb krasi i kruna sa pet parožaka i draguljima različitih boja. Među najranije prikaze križevačkog grba vjerojatno pripada onaj na stolu iz polovine 18. stoljeća, dakle neposredno nakon ujedinjenja. Stol se čuva u Gradskom muzeju, a prikazana je veduta grada, sa grbom iznad. Grb pridržava austrijski dvoglavi orao, a svi su detalji jedinični ispravi iz 1752.

U sljedećim stoljećima grad se suživljava sa ovim grbom kao svojim simbolom, te se unose sasvim neznatne razlike i varijacije, koje ne mijenjaju heraldički opis. Grb se ističe na javnim zgradama, pa ćemo ga uočiti na Gradskom muzeju, crkvi Svetog Križa, ali i na školi, koja se gradi na prelazu 19. – 20. stoljeća. Posebno je lijepa izvedba grba sa stiliziranim plaštem na Hrvatskom domu iz 1915. godine. Ovaj je grb, malo stiliziran, često korišten kao simbol grada. Tako ga, među inim nalazimo i na ukrasnoj kopči na remenu obnovljene postorjbe Križevačke djevojačke straže.

U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata do 1990. bio je korišten drugačiji grb, koji nije uključivao elemente povijesnog grba. Razlozi su tome što je u to vrijeme samoupravna jedinica, odnosno Općina Križevci obuhvaćala mnogo širi prostor, odnosno pored područje Grada, tu je još četiri općine, sa prostorom od Apatovca i Kalnika, Visokog i Zaistovca, pa do Škrinjara, Cirkvene, te Carevdara. U grbu je kao simbol prikazana gora Kalnik sa srednjovjekovnim gradom i natpisom na kojem je ispisan datum oslobođenja Križevaca, 7. svibnja 1945.

Zakonom je u Hrvatskoj poslije 1990. regulirano da gradovi, općine i županije mogu (ne moraju) imati grb i zastavu. Grb se sastoji isključivo od štita, krunu ima samo državni grb. Zastava pravokutnog polja ima u sebi grb, te se sastoji od podloge u jednoj boji za gradove i općine, a dvije boje za županije. Državna zastava jedina sadrži tri boje.

Kao i većina drugih jedinica lokalne samouprave, Grad Križevci ponovo se okrenuo povijesnom grbu. Kako ne bi bilo shvaćeno krivo, da povijesni grb nije bio dozvoljen ili nešto slično, budući je takvih interpretacija kasnije bilo, spomenimo da je cijelo vrijeme manifestacija Križevačko veliko spravišče koristila povijesni grb, i to upravo u spomenutoj interpretaciji sa Hrvatskog doma. Također i na naslovnici izdanja ‘Križevačkih štatuta’ iz 1967., otisnut je povijesni grb grada.

Ipak sa vraćanjem povijesnog grba nije išlo jednostavno: Najprije je na sjednici Općinskog vijeća, 23. prosinca 1991., prihvaćen prijedlog grba i zastave, baziran na povijesnom grbu, ali nije dobio odobrenje od Ministarstva. Grb je bio heraldički nedorečen, a zastava je sadržavala tri boje. Pored toga, grb je u zastavi bio položen, što u heraldici simbolizira poraz, odnosno predaju. Također, tri boje zastave, pored toga što premašuju dozvoljen broj boja, bile su neispravne: srebrna, bijela i plava, budući se u heraldici srebrno i bijelo smatra istom bojom (kao i žuto i zlatno), može biti samo jedna, ili srebrna ili bijela.

Unatoč tome, grb je korišten sljedećih godina sve do 1994., kada je usvojen jednak grb, samo sa krunom nad štitom. Tako, umjesto da se isprave uočeni nedostatci, dodana je još kruna, koja prema Zakonu ne može biti korištena na gradskim, općinskim i županijskim grbovima. Još je jedno vrijeme trajala uzaludna borba najustrajnijih gradskih vijećnika da se ishodi ekskluzivno pravo na korištenje krune nad grbom, ‘jer smo mi stari kraljevski grad’. Neko je vrijeme bio u opticaju prijedloga da se kruna ucrta u polje štita, kako bi ju se ipak ‘prošvercalo’ pored rigidnih propisa Ministarstva.

Treći pokušaj išao je s grbom i zastavom koji su usvojeni na Gradskom vijeću 20. studenoga 1997., na prijedlog povjesničara umjetnosti i grafičkog dizajnera Zdenka Baloga. Grb je plavi štit polukružnog zaključka sa elementima povijesnog grba, koji su u međuvremenu heraldički usklađeni. Zastava je plave boje, a na njoj se grb nalazi na polovici polja zastave prema koplju. Ovakav grb i zastava, uz odobrenje Ministarstva koje je odmah uslijedilo, u korištenju je i danas.