U prostoru Gornjogradskog dobrotvornog i kulturnog društva Lipa u Križevcima svakog utorka održava se druženje članova. Posjetili smo ih na Valentinovo, popričali, a nakon ugodnog razgovora počastili smo se i domaćim specijalitetima koje su pripremile vrijedne članice Lipe.
Predsjednica Društva Branka Gold rekla nam je kako je Društvo aktivno od 1991. godine. – Vincekovo, Valentinovo, Fašnik, Uskrs, Đurđevo, Majčin dan, Sveti Vurij, Sveti Marko Križevčanin, izložbe, koncerti, recitali i polnočka su nam neki od glavnih događanja tijekom godine u kojima sudjelujemo. Novaca je sve manje i Društvo se osipa, ali bez obzira na poteškoće nastojimo održati tradiciju – kazala je Branka Gold i dodala kako Društvo ima 65 članova i kako bi voljela da im se mladi pridruže.
Božica Nemet je napomenula kako je Društvo Lipa odigralo važnu ulogu za obnovu kapelice sv. Marka Križevčanina jer su se pute udruge mogla doznačivati sredstva. – Čuvamo tradiciju, starine, održavamo izložbe, a posebno mi je u lijepom sjećanju ostala izložba starina iz gornjogradskih tavana i škrinja. Đurđevo i polnočka u Gornjem gradu su nam posebna događanja.
Prošle godine smo obilježili i Majčin dan darivanjem majki, a izložba zidnjaka i starih krpa je također bila prekrasna. Prikupili smo puno starih fotografija s izgledom Gornjeg grada, aktivni smo na Spravišču, a povodom Uskrsa organiziramo međunarodnu izložbu pisanica – istaknula je Božica Nemet.
Ana Bencek je blagajnica Društva, ali i slikarica od koje se očekuje prva izložba. – Članica sam Lipe barem 20 godina. Blizu mi je kuća, volim se družiti i pomažem koliko mogu – rekla je Ana Bencek.
Ottone Novosel-Franz je rekao kako u Društvu prevladavaju žene zbog toga jer su marljive. – Dvadesetak godina sam aktivan u Društvu, a 50-ak godina sam aktivan u društveno-kulturnom životu Križevaca – kazao je Ottone Novosel-Franz koji je između ostalog bio i jedan od prvih spikera i osnivača Radija Križevci.
– Neki su se pitali kaj radim u Gornjem gradu, ali tu sam rođen, isto kao i supruga. Preselili smo se u Gornji grad koji je ujedno i park posebne hortikulture, a za to su zaslužni djed i stric moje supruge, obitelj Rihter koja je oživjela Gradsku limenu glazbu i druge običaje. Lipa je predstavnik Gornjeg grada i šteta je da se veliki park ne pretvori u jedan veliki cvjetnjak – istaknuo je.
Na novinarsko pitanje kako je biti umirovljenik u Križevcima, Ottone Novosel-Franz je rekao kako je uvijek smatrao da će se u mirovini odmarati. – Nije baš tako, prevodim, pjevam u Katedralnom zboru, surađujem sa svojim prijateljima u Italiji. Kada su posebni događaji u Lipi onda smo svi tu, i po danu i po noći. Ovo je jedna posebna udruga bez posebnog interesa. Moram spomenuti da smo prvi pokrenuli akciju oko izložbe slika iz rodnog kraja sv. Marka Križevčanina, nešto slika smo prodali na aukcijama u dobrotvorne svrhe. Kasnije smo uvidjeli da nema interesa i da ljudi to podcjenjuju. Bogati undus slika i fotografije su tu- kazao je Ottone Novosel-Franz i prisjetio se profesorice Višnje Gverić.
– Pokojna profesorica Višnja Gverić zabilježila je određene običaje, ljude, ambijent i o tome izdala prigodne knjižice. I mi bismo željeli na tome raditi, ali grad nema interesa, odnosno grad se prema udruzi ponaša kao da je to profesionalna udruga koja treba zadovoljiti određene kriterije koje se traže od udruga, ali Lipa je posebna udruga. Zato pozivamo mlade da se organiziraju i održavaju Lipu, Dom sv. Marka Križevčanina i Gornji grad – kazao je i dodao kako se ove godine navršava posebna obljetnica kada je Marija Terezija povezala Gornji i Donji grad i dodijelila im grb i najavila križevačku budućnost.
– Možda živimo u nekoj staroj slavi, ali zahvaljujući Lipi podsjećamo i na Alberta Ognjena Štrigu i Franju Markovića koji su rođeni u Gornjem gradu, a njihove kuće su zapuštene. Lipa ih se za Đurđevo prisjeti i postavi vijenac, cvijeće i oda počast svojim zaslužnim Križevčanima.
Ottone Novosel-Franz osvrnuo se i na najveću križevačku manifestaciju. – Križevačko veliko spravišče je imalo svojih uspona i padova. Zasmetalo me da se Spravišče pretvorilo u komediju u kojoj su se zapostavile osnovne vrijednosti Križevačkih štatuta i kulturna tradicija. Simptomatično je da se Spravišče selilo iz Gornjeg grada u Donji grad. Tražili su se pogodni ambijenti, a po meni je najpogodniji ambijent tamo gdje se Spravišče od nekada održavalo, a to je prostor kod crkve sv. Križa.
Na ostalim prostorima stane više ljudi, ali se gubi taj štih prijenosa u povijest i u vrijeme kad su se održavali skupovi Spravišča. Možda sam subjektivan, jer sam puno godina vodio i sudjelovao u izradi scenarija. Trebalo bi pitati Križevčane što misle o tome i ponovo otvoriti natječaj za odabir najboljeg scenarija koji će pridonjeti tradiciji. Natječaj je jednom bio raspisan, pobijedila je Udruga P.O.I.N.T. i moja malenkost i nikada više u proteklih deset godina natječaja nije bilo – kazao je na kraju razgovora Ottone Novosel-Franz.
prigorski.hr











