Već duži niz godina Visoko gospodarsko učilište u Križevcima (VGUK) uspješno provodi mobilnost studenata u sklopu programa Erasmus+ i ima veliki broj potpisanih ugovora s visokoškolskim ustanovama u zemljama članicama.

Prošle je godine prvi puta Učilištu dodijeljen dvogodišnji projekt za program Erasmus+ mobilnosti između tzv. programskih i partnerskih zemalja kojim je planirana mobilnost između dvije visokoškolske ustanove iz zemalja izvan EU, i to s Biotehničkim fakultetom (BF) Sveučilišta u Podgorici (Crna Gora) i s Agronomskim i prehrambeno-tehnološkim fakultetom (APTF) Sveučilišta u Mostaru (Bosna i Hercegovina).

Na studij u trajanju od jednog semestra na VGUK odlučili su se Živko Krstović, Đuro Lalatović i Marin Pleško. Živko i Đuro studiraju na usmjerenju Biljna proizvodnja na BF-u, a Marin Pleško na Agronomiji na APTF-u.

S početkom ljetnog semestra, 1. ožujka, „startali“ su na predavanja predmeta koje su upisali, koje će slušati, odrađivati seminare, vježbe i stručnu praksu te polagali ispite i to će im se priznati na njihovim matičnim fakultetima.

Tako je sve zamišljeno i trebalo se provesti. Nastava je počela i trajala je svega dva tjedna, a onda je stigao Covid-19! Nastava je nastavljena na daljinu (on-line) i tako je već mjesec dana.

Gdje su, što rade i što planiraju križevački Erasmusovci?

Zbog Covida-19 svi su studenti Učilišta su u svojim domovima i nastavu prate on-line. Gdje ste vi trenutno?

Živko: I mi smo u svojim kućama, ja u Podgorici, a Đuro u Nikšiću. Naime, kada se sve zakuhalo, dobili smo dozvolu za povratak u svoja prebivališta. Nije više imalo smisla ostati u stanu u Križevcima kad se nastava za sve studente počela odvijati on-line. Tako smo još uvijek „Erasmus studenti“ koji studiraju prema studijskom programu Učilišta, ali nastavu i sve ostalo pratimo iz svojih domova. Moramo spomenuti da nam je pri dolasku u Crnu Goru određena dvotjedna samoizolacija, a nakon toga uslijedila je i druga u kojoj smo još uvijek.

Marin: Sve je isto kao što su rekli Živko i Đuro, osim što sam ja ustvari iz Splita i baš sam vikend prije otišao doma i tako se više nisam vraćao.

Kako ste se odlučili za studij u Križevcima?

Đuro i Živko: Odlučili smo se za VGUK nakon što je na našem fakultetu bila delegacija profesora iz VGUK i predstavila nam na najbolji način svoju ustanovu i način studiranja. Htjeli smo zajedno s teorijom dobiti i praksu koja najviše znači da bi bili spremni stvarno raditi u poljoprivredi, bez obzira vidimo li se u samoj proizvodnji ili u tipu savjetodavnog rada u poljoprivredi.

Đuro se nadovezuje da je za ovu mobilnost vrlo lako donio odluku. Shvatio sam da su uvjeti u Križevcima više nego dobri i da, za razliku od svih ostalih fakulteta koji su bili ponuđeni, jedino VGUK stručnu praksu u velikoj mjeri. Naravno da je važna stvar i to što ne postoji jezična barijera.

Marin: Eto, i ja, iako sam iz Splita, prvi put sam čuo za VGUK preko prezentacije koja je održana u prostorima APTF u Mostaru. Zbog mogućnosti razmjene studenata interesiralo me vidjeti što Erasmus program ima za ponuditi i otišao sam na prezentaciju. Svidjela mi se prezentacija i VGUK, prvenstveno zbog prakse koju VGUK nudi, a koja na drugim visokim učilištima uglavnom nedostaje.

Marine, vi studirate u Mostaru, a iz Splita ste. Kako ste se odlučili za studij u Mostaru?

Da, živim u Splitu i već dugo mi je želja bila baviti se mediteranskom poljoprivredom. Smatram da je premala zainteresiranost za autohtone kulture Dalmacije. Neke od kultura koje smo „zaboravili“ uzgajati, imaju veliku vrijednost. Dakle, iako ne odmah poslije srednje škole, odlučio sam se studirati poljoprivredu.

Zbog obaveza u gradu Splitu nisam se mogao opredijeliti za dalju relaciju studiranja, a niti biti redoviti student. Sve mi je to dalo ideju da upišem u Mostaru, koji nije daleko od Splita.

Đuro i Živko – kakva je vaša priča?

Đuro: Nakon srednje škole bio sam neodlučan vezano za fakultet. Nakon dužeg razmišljanja, izbor je pao na poljoprivredu (kojom mi se otac bavi) i pomorstvo (želja da putujem). Razmišljao sam danima, ali bezuspješno. Otišao sam na Exit koji se održava u Novom Sadu i putujući kroz Vojvodinu shvatio sam da bi bilo koja druga odluka osim poljoprivrede bila greška.

Živko: Kada razmišljam o budućnosti, vidim sebe kao obrazovanog, kulturnog i odgovornog čovjeka, koji ima znanje i snagu da na najbolji način sudjeluje, ne samo u svom, već i u životima drugih ljudi. Na putu do tog cilja koristim svaku mogućnost da istražujem svijet i prirodu oko sebe, uvijek težim ka novim izazovima i nastojim usavršavati svoje znanje. Moj interes za istraživanje novih životnih sredina, novog tla i hrane je veoma velik, a težnja ka poboljšanju života velike zajednice ne poznaje bolju alternativu do izučavanja poljoprivrede.

Lijepo je bilo čuti sve te riječi o ljubavi prema poljoprivredi! Sada se vraćamo u Križevce. Što imate za reći o ovih mjesec i pol dana od kada ste došli do danas?

Živko: Osobno smo se uvjerili da studirajući u Križevcima student ima puno vježbi i stručne prakse u nastavi. Na taj način, osim teoretskih, student može uspješno svladati i praktična znanja i vještine, što će ga učiniti spremnijim za budući posao u struci. Za to kratko vrijeme vidjeli smo da na VGUK svi ovi predmeti koje slušamo imaju praksu.

Sa svim profesorima imamo odličnu suradnju, kako dok smo slušali predmete u Križevcima, tako i sad preko on-line nastave. Ma, već od prije dolaska, na dan dolaska i do danas sve je super pripremljeno i sve se super odvija. Dugujemo posebnu zahvalnost i Erasmus koordinatorici na VGUK, mr. sc Renati Husinec, koja ulaže veliki napor i trud da studentima pojasni značaj studentske mobilnosti i odgovori na sva naša pitanja i nejasnoće.

Đuro: Kao što ste rekli, sada smo u svojim kućama u Crnoj Gori. Dosta nam je samoizolacije (od 17. 3.). Žalim što sam se vratio iz Hrvatske i slobodu zamijenio skoro zatvorom. Nadam se da će se problemi s Covidom-19 uskoro riješiti pa da završimo ovaj semestar kako Bog zapovijeda.

Marin: Dolazak u Križevce prošao je bez ikakvih problema. Smještaj je izuzetan. Jako mi je bitna privatnost i tišina za rad i učenje, što najmodavac i pruža. Organizatori razmjene studenata iz VGUK-a pokazali su profesionalnost i iznimno strpljenje za sva moja pitanja. Posebno pohvaljujem koordinatoricu za Erasmus mobilnost u VGUK. Po mom mišljenju, izašla nam je u susret i više nego što je trebala da nam omogući lakšu integraciju za nastavak studiranja.

Naravno, pohvale idu i profesorima koji su puni razumijevanja za sve. Za to kratko vrijeme bio sam i na praksi i vidio što znači nešto čuti u teoriji i odraditi u praksi. Dobar je to osjećaj.

Praksa je bila i glavni razlog mog izbora i dolaska na VGUK. Odlazak u rezidbu vinograda VGUK-a je bilo zanimljivo iskustvo s obzirom da do sada na APTF-u nisam imao praktičan rad na poljoprivrednim površinama. Zato mi je i žao zbog momentalne nemogućnosti obavljanja prakse u Križevcima. Ali, situacija je takva kakva je i moramo iz nje izvući najbolje. Vidim da su se svi izuzetno dobro snašli u novonastaloj situaciji, kako profesori, tako i studenti, nastava se nastavlja na daljinu.

Živko i Đuro: Iako i studente i profesore, vidimo i čujemo putem ove nastave na daljinu, nadam se da će se problemi s Covidom – 19 uskoro riješiti, da se vratimo u Križevce, iskoristimo što više prednosti naše odluke i da završimo ovaj semestar. Kolokviji su već počeli i imamo što učiti. Super nam je na VGUK.

Marin: Što više reći nego da sam, i na osnovu ovog kratkog vremena što sam bio na VGUK-u, preporučio svim svojim kolegama u Mostaru da iskoriste mogućnost razmjene studenata. Šteta je propustiti takve prilike koje se nude. Preporučujem i drugim studentima da se uključe u mobilnost jer to može puno učiniti za njihove buduće karijere (svako novo znanje je dobro došlo u daljnjoj karijeri jednog agronoma). Uljuljavanje u kolotečinu nije nešto što život pruža, pogotovo ljudima koji žele nešto učinit od njega.

I, nadam se da će se situacija što prije popraviti i stvari dovesti u normalu, a mi se vratiti na VGUK.

U prilogu su fotografije snimljene na praksi. Marin je sudjelovao u rezidbi vinograda i vezanju lucnjeva naše autohtone sorte Kleščec, nakon čega je provedena zaštita nasada. Đuro i Živko bili su na praksi iz predmeta Žitarice i Zrnate mahunarke. Većinu fotografija snimio je Andreas Mađerić, viši inf. refer., osim vlastitih koje su poslali Erasmus studenti.