Hrvatski pjesnik, književni teoretičar i filozof. Od 1874. profesor filozofije na Zagrebačkom sveučilištu (doktorirao u Beču 1872); cijelog se života bavio književnošću (epovi Kohan i Vlasta, 1868; Dom i svijet, 1883; tragedije Karlo Drački i Benko Bot, 1872), a 1872-73. bio je i urednik Vijenca. Svoja estetička shvaćanja iznio je u opsežnom djelu Razvoj i sustav obćenite estetike (1903).

U eseju O Kranjčevićevoj lirici (Hrvatska revija, 1931, 3) Krleža Markovića i Šenou drži predstavnicima »druge faze« hrvatske »romantične lirike« koju inače, u svim fazama, ne cijeni osobito. Spominje Markovićev spjev Dom i svijet kao romantični ep, držeći općenito hrvatsku romantiku i »poeziju« tog epa slabom i zakasnjelom (»Trideset godina poslije Baudelaireove knjige, kada je borba s romantikom uopće (…) već davno bila likvidirana, kod nas je Franjo Marković štampao svoju romantičnu poemu Dom i svijet, …«).

Smatra da je Marković, zajedno s Banom, Subotićem, Demetrom, Kukuljevićem, Miletićem, Kumičićem, »nesumnjivo scenski mrtav« (O našem dramskom repertoireu, Djelo, Zagreb 1948, 1). O Benku Botu i Karlu Dračkom K. se usput negativno izjasnio i u Davnim danima (Davni dani. Zapisi 1914-1921, Zagreb 1956). Kako se K. i o hrvatskoj estetici XIX. st. više puta paušalno izrazio negativno, smatrajući je u eseju O pojavi Jana Panonija (Vjesnik, 28. X. 1955) zajedno s hrvatskom književnom poviješću XIX. st. »reakcionarnom«, pretpostaviti je da na isti način misli o Markovićevu glavnom djelu.

Međutim, suprotno Krleži Markovićevu estetiku novija istraživanja prosuđuju kao djelo koje ima određenu vrijednost upravo u pogledu teorijski konzekventno izvedena sustava popraćena s vrlo korektno pisanom poviješću estetike. Važno je uz to napomenuti da je opsežan filozofski rad Markovićev ostao u rukopisu i neproučen, tako da se te cjeline ne dotiču, a nisu ni mogle doticati Krležine formulacije.

Na životu i djelu Franje Markovića doktorski rad napisao je križevački profesor Ivan Peklić. U križevačkom Gornjem gradu jedna ulica nosi Markovićevo ime.

prigorski.hr/lzmk.hr

foto: Gradski muzej Križevci