Pred nekoliko tjedana prvi je put u moj mali studio došla Jasna Preradović. Malo kome je u ovom gradu mogla promaknuti njena pristala pojava, ljepota istovremeno klasična i lepršavo vedra. Njen otvoren nesputan osmjeh, žive oči, zavodljiv pogled, osvajaju svakoga pri prvom susretu. I baš time izazov za fotografa bio je kudikamo veći: što još reći, koje novo viđenje ponuditi, koje lice ove vedre ljepotice otkriti?
Radeći u ‘crnom’ studiju, primjerenom dramatičnim portretima, kakve sam isprva imao na umu, već na prvom setu, morao sam proširiti koncepciju. Način kojim je nosila glamurozne haljine u kojima se pojavila odmah me naveo da odustanem od ograničenja klasičnog portreta. Iako fotografski portret osobno shvaćam kao sliku osobnosti, a ne kao prikaz poprsja, u njenim se slikama međusobno potiskuju žanrovi portreta i fashion – glamura.
Mojem dugogodišnjem iskustvu fotografskog portreta ovo je bio sasvim nov izazov: svjestan antiteze u koju sam se upustio, jer je glamur češće negacija osobnosti nego njegova afirmacija, dozvolio sam da me Jasna svojim neposrednim pristupom dovede do ove, za mene sasvim nove sinteze. Tako su nas već prve serije odmah oduševile, ali i potakle na zajedničko istraživanje ovog prostora.
I oboje smo se složili da se među drugim serijama izdvaja ona sa zelenom haljinom. Zato se ovom prilikom, za prvi set iz mog studija koji predstavljamo na ovom mjestu, nisam mnogo dvoumio: to će biti Jasna i njena zelena haljina!
Ako vam se ovi radovi sviđaju, ako ste ikad razmišljale o nečemu što nisu samo mobi-selfiji, ako se na trenutak vidite pod reflektorima, čekam da mi se javite, zajedno ćemo napraviti čudesne fotke. Ne smetnite s uma nikad:
Fotogeničnost je floskula loših fotografa!
Zdenko Balog
prigorski.hr