Uz više od pedeset vokalista i vlastiti sekstet, jedan od najnagrađivanijih hrvatskih pijanista i skladatelja, Zvjezdan Ružić, stvorio je u riječkom HNK-u glazbeni hommage djetinjstvu, uspomenama i snovima koji traju.
U riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca, ispunjenom do posljednjeg mjesta, Zvjezdan Ružić izveo je autorski koncert “Playlista mog djetinjstva”, projekt kojim je obilježio deset godina od izlaska svog Porinom nagrađenog debitantskog albuma “The Knightingale Cabaret”, koji ujedno označava i početak njegove samostalne umjetničke karijere.
Publika je gotovo dva puna sata u tišini upijala note koje su iz Zvjezdanovog emocionalnog klavira, njegovog seksteta i gotovo pedeset vokalista kreirali još jednu Ružićevu autentičnu glazbenu viziju.
Jer, ovo nije bio koncert pjesama koje poznajemo – ovo je bio koncert Zvjezdana Ružića, u kojem su poznate melodije dobile novi oblik, novu atmosferu i novu poruku.
Zvjezdanovi aranžmani pjesama poput “Pristao sam biću sve što hoće” (Bijelo Dugme), “Da sam ja netko” (Indexi) ili “Par godina za nas” (EKV) zvučali su poput vremeplova kroz emociju – u kojem je publika neprestano putovala između vlastitih sjećanja i sadašnjeg trenutka.
Na samom početku, Zvjezdan Ružić je publici uputio osobnu poruku:
“Ovo je proslava mog dječačkog sna. Kao dijete, slušao sam tatin kazetofon i zamišljao kako sviram pred publikom. Tada sam bio desetogodišnjak koji je svirao harmoniku na brodu za turiste i sanjao da jednog dana postane pijanist. Danas vam mogu reći – moguće je i ono što se u nekom trenutku činilo da nije. Sjedim tu pred vama, za ovim klavirom i živim svoj dječački san. Zato nemojte nikada prestati gubiti nadu i vjeru u sebe i svoje snove.”
Taj Zvjezdanov ton iskrenosti i neposrednosti, obojen osobnim simpatičnim anegdotama iz djetinjstva, koje su nasmijavale čitavu dvoranu, u kombinaciji s bogatim glazbenim materijalom i emotivno nabijenim izvedbama, oblikovao je večer koja će ostati u pamćenju riječke publike. Ružićev klavir bio je srce koncerta – instrument koji je slušao, vodio i gradio cijelu izvedbu.
Na pozornici su mu se pridružili članovi Zvjezdan Ružić Sexteta – dugogodišnji suradnici i istaknuti instrumentalisti: Lenart Krečič (tenor saksofon), Vojkan Jocić (sopran saksofon), Tomaž Gajšt (truba), Miha Koren (kontrabas) te Adriano Bernobić (bubnjevi).
Koncert su svojim snažnim glasovima posebno oplemenili članovi dva riječka zbora: Pjevačkog zbora mladih ‘Josip Kaplan’ i Riječkog komornog zbora ‘Val’. Oba zbora vodila je dirigentica Doris Kovačić, koja je, prema riječima Zvjezdana Ružića, zborske dionice pripremila u nevjerojatno kratkom roku, uz puno entuzijazma i strasti.
600 glasova i “dobre vibracije” u finalu
Jedan od najdirljivijih trenutaka večeri bio je kada je Zvjezdan pozvao publiku da zapjeva uz njegov klavir. Uz pjesme “Ponoćna zvona” Nene Belana i “Kada me dotakne” Parnog Valjka, gotovo 600 ljudi u dvorani stvorilo je najljepši mogući zbor – u savršenoj harmoniji s toplim i emotivnim zvukom Zvjezdanovog klavira. “Hvala vam, nisam mogao poželjeti ljepšu desetu obljetnicu moje autorske karijere” – vidno ganut prizorom iz dvorane, izjavio je Zvjezdan Ružić.
Za završetak večeri, Zvjezdan Ružić je odabrao pjesmu “Dobre vibracije” Jure Stublića, uz riječi:
“U vremenu kada svi portali pišu više nego ikad o dronovima i topovima, mi i dalje možemo birati mir i ljubav – i one naše, dobre vibracije.”
Čitava dvorana glasno je pjevala poruku dobrih vibracija, a stajaće ovacije čitave dvorane na kraju koncerta bile su najiskreniji komentar publike na ono čemu su svjedočili – večeri u kojoj su glazba, sjećanje i osobna priča oblikovali zajednički trenutak, playlistu naših djetinjstva.
Više od koncerta – umjetnički projekt sa snažnom porukom
“Playlista mog djetinjstva” nije samo koncertni program niti običan povratak u glazbene uspomene – riječ je o slojevitom, duboko osobnom i umjetnički promišljenom projektu. Ovom izvedbom u riječkom kazalištu, Zvjezdan Ružić potvrđuje svoj status kao jedan od najkvalitetnijih, najodvažnijih i najautentičnijih glazbenika na hrvatskoj sceni.
