Još samo do 6. siječnja u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu otvorena je izložba ‘Vlaho Bukovac i Alexandre Cabanel – povijesni susret učenika i učitelja’. Druga je to u ciklusu tri izložbe o radu najvećeg slikara hrvatske moderne i po mnogima oca hrvatskog modernog slikarstva. Prva izložba iz ciklusa bila je održana u Klovićevim dvorima početkom godine, a treću još očekujemo.
Bukovac – Autoportret – 1914.
Izložba postavlja najpoznatija Bukovčeva platna, kao i ona koja su rjeđe viđena, posuđena iz manjih galerija i zbirki, u sasvim iznenađujući kontekst: pored platna Vlahe Bukovca (1855. – 1922.), izložena su platna francuskog slikara Alexandre Cabanela (1823. – 1889.), predavača na École des Beaux-Arts u Parizu, u čijoj je klasi Bukovac studirao.
Bukovac – Ljeto -1884.
Cabanel nije od najvećih slikara ovog razdoblja, te je teško zamisliti da bi zagrebačka publika vidjela dio njegovog opusa, da nije na ovaj način povezan sa hrvatskim slikarstvom. Postavljanje Bukovčevih i Cabanelovih platna jednih pored drugih, međutim, nikako nije galeristička dosjetka: za povjesničara umjetnosti, kao i za publiku bolje upoznatu sa građom ovo je jedinstvena prilika da pogleda jedan korak unatrag prema samim korijenima hrvatskog slikarstva.
Bukovac – Putifarova žena – 1886.
Ogroman doprinos i utjecaj kojega Bukovac čini dalekosežno, oblikujući prvi naraštaj hrvatske moderne, nosi u sebi jednak doprinos kojega Cabanel daje razvoju i usmjerenju Vlahe Bukovca. Što nam, dakle govore ove slike, jedne pored drugih?
Cabanel – Albaida – 1848.
Cabanel, rođen u Montpellieru 1823., studira u Parizu 1840., u vrijeme vladajućeg akademizma, dominacije povijesnih i mitoloških scena visokog stila, građanskog portreta, razdoblje kada građansko i svjetovno slikarstvo konačno dominira nad sakralnom i crkvenom umjetnošću. Cijenjen je u umjetničkim i društvenim krugovima svoga vremena, o čemu dokazuju dvorske narudžbe koje prima, među inim i portret Napoleona III.
Cabanel – Izgubljeni raj – 1867.
U Cabanelovom radu nalazimo još dosta sakralnih tema, alegorijskih i mitoloških platna, te portreta. Ovaj zadnji dio opusa za nas je zanimljiv zbog toga što i Bukovca promatramo prvenstveno kao portretista. Iako je suvremenik i živ svjedok uzbudljivih događanja u Parizu, djelovanja grupe slikara impresionista, ostao je netaknut od njihovog utjecaja, poput svog suvremenika William-Adolphe Bouguereaua, do kraja je ostao vjeran akademskom likovnom izrazu koji je usvojio u mladosti.
Cabanel – Autoportret – 1852.
Uz jasno vidljiv dug koji ima prema svome učitelju, Bukovac je ipak dijete sljedećeg naraštaja, osjetljiv je na mnoge nove tendencije koje ga okružuju, pa tako i na impresionizam. Ipak, kod Bukovca taj utjecaj ne ulazi u opus kroz kronološki razvoj nego više kroz traženja i eksperimente. Tako istovremeno u maniri akademista, koji su ga odškolovali, slika akt Okovane Andromede (1886.), dok se njegova Alegorija Ljeta (1884.), već rastače u impresionističkom slikanju sunčeve svjetlosti koja treperi na nagom tijelu djevojke.
Cabanel – Madam Herve – 1884.
Dok je Cabanelov portret, jednako tako, uz neporecivu kvalitetu (obzirom na vremenski kontekst), i dalje okovan predfotografskim nastojanjem potpunog odražavanja i zarobljavanja trenutka i njegovog savršenog reproduciranja, Bukovac portretu pristupa drugačije: njegovi su modeli kao zatečeni, usred akcije, živog pogleda, nisu izvođeni potpuno realistički, nego uz blagi impresionistički touche. Ovu interakciju s modelom Bukovac zadržava i kada su u pitanju protokolarni, čak dvorski portreti.
Bukovac i Cabanel družit će se u Umjetničkom paviljonu još nekoliko dana, te je zanimanje za ovu atraktivnu izložbu – koju svakako možemo konkurirati za izložbu godine – veliko, a pred Paviljonom se već prije 11 sati okupljaju poklonici. Ove godine Umjetnički paviljon navršava 120 godina postojanja, te je prema riječima ravnateljice Umjetničkog paviljona, Jasmine Poklečki-Stošić, u ovoj prigodi Umjetnički paviljon na ovaj način želio i zahvaliti čovjeku, čijim zalaganjem su utemeljene mnoge umjetničke institucije u Zagrebu, a među inim i sam Umjetnički paviljon. Doznajemo da izložba NEĆE biti produžavana, zato, ako ju još niste razgledali, požurite!
Bukovac – Iso Kršnjavi – 1885.
Bukovac – Andromeda – 1886.
zb/prigorski.hr