Tekst i foto: Valentino Štefanek

Vlado Dolenec, jedan je od najiskusnijih hlebinskih slikara naive, s više od 50 godina iskustva u rukama. Vlado još od malih nogu pokazivao veliku volju i talent za slikanja. Sve je počelo krajem osnovne škole 1968 godine, kada je imao 13 godina.

– Krenuo sam slikati u likovnoj sekciji u hlebinskoj školi. I prije sam kao dijete slikao nešto malo, kao i sva djeca, no tada s 13 godina mogu reći da sam službeno počeo slikati. Krenuo sam odmah slikati na staklu – istaknuo je Vlado, koji se ubraja u treću generaciju hlebinskih slikara.

Istaknuo je kako, baš kao i svi Hlebinci u to vrijeme poznavao sve velikane naive, a Dragutin Gaži bio mu je susjed, a i Ivan Generalić živio je nekoliko kuća dalje.

– Kao dijete odlazio sam se igrati kod Hrvoja Gažija, sinu od Dragutina i nerijetko sam znao zadržati u ateljeu Dragutina kako bi gledao kako on miješa boje i kako slika. Njemu to nije smetalo, znao mi je reći da se idem igrati van, no ja sam mu odgovorio kako je meni ovo zanimljivo i da bi ja gledao kako on to slika. Njemu to nije smetalo pa mi je dopuštao gledati kako on radi  – naglasio je, kazavši kako je to bilo u predškolsko vrijeme, tako da je već od malih nogu pokazivao interes za slikanjem.

– Možda je to i u krvi jer i sâm Krsto Hegedušić mi je daljnja rodbina, baš kao i Mato Gaži. Kada sam krenuo slikati u likovnoj sekciji, otišao sam kod susjeda Dragutina Gažija i zamolio ga da mi pokaže kako da slikam. On mi je odgovorio da mi ne može pokazati jer bi onda radio slike kao i on, već mi je rekao da otiđem sam kod kuće i da naslikam onako kako je u mojoj glavi i da onda s tom slikom dođem kod njega. Tako sam i napravio i kada sam mu došao, dao mi je savjete što nije dobro i što treba popraviti – istaknuo je.

U svojoj karijeri, napravio je stotine i stotine, ako ne i tisuće slika. Svim slikama je zajednička jedna stvar, a to je Podravina.

– Na svim slikama su podravski motivi, odnosno moje djetinjstvo, ono što sam i sâm proživio. Iz djetinjstva vučem inspiraciju, jer sve slike koje sam naslikao sam i proživio i sam to na svoje oči vidio. Od lovaca, preko ribiča, pa sve do naših podravskih polja i vinograda i svih radova na zemlji koje sam i sâm kao dijete radio. Sve te motive i sva sjećanja iz djetinjstva prenosim na staklo, tako da ostane sjećanje na to neko vrijeme koje je sve dalje i koje današnje generacije sve manje poznaju – dodao je.

Vladu, među svim ostalim naivnim slikarima izdvaja njegova životopisnost boja. Upravo kolorit njegovim slikama daje nadaleko vidljivu prepoznatljivost.

– Na jednoj skupnoj izložbi u Hlebinama prije par godina, došli su talijanski poznanici. Moja je slika bila u jednom kutu dok sam ja bio u drugom kutu galerije. Došli su do mene pozdraviti se, nakon što su me pozdravili ugledali su moju sliku na drugom kraju galerije i počeli pokazivati “Vlado tvoja slika “. Od tolikih slika, moju su prepoznali na drugom kraju galerije – istaknuo je.

Vladinih slika ima po cijelom svijetu. Ističe kako ne postoji kontinent na kojem nema njegovih slika.

– Moje slike kupovali su ljudi iz zemalja sa svih kontinenata. Moje slike kupili su čak i Yul Brynner i Sophia Loren u Italiji. Tada sam izlagao na skupnoj izložbi s velikanima star garde hlebinskih slikara. Tada su oni kupili sve slike na izložbi, među njima i moje. Osim njih, čak tri slike moje slike su završile i u Louvre-u – kazao je.

Vlado je kazao kako osim poznatih, njegove slike kupovale su i mnogobrojne ambasade i veleposlanstva, među kojima su Švedska, Francuska, Indonezija, Amerike ali i mnogobrojni drugi.

– Izlagao sam po cijelom svijetu, u cijeloj sam Europi izlagao, Kanada, Australija, Amerika, Rusija, Argentina, na Bliskom istoku, Južno Afrička Republika, Izrael samo su neke od zemalja gdje sam izlagao što skupno, što samostalno – kazao je.

Upravo neprestano izlaganje, Vlado ističe kako je najvažnije za prepoznavanje autora, a upravo je to bitno za afirmaciju slikara i naive općenito. Vlado je dodao kako smatra da naiva na žalost polako umire, te kako postoji svega nekoliko slikara koji bi mogli nastaviti tradiciju naive.

– Kroz 10 – 15 godina tko zna koliko će još biti slikara u Hlebinama. Mladi imaju talenta, ali ne žele slikati, svega nekoliko mlađih slikara postoji za koje vjerujem da mogu i da će nastaviti ovu tradiciju, ali to je jako malo. U narednim godinama hoće li naivno slikarstvo opstati kao takvo ili će biti samo u povijesnim knjigama to je pitanje. Nažalost sluha za naivno slikarstvo nema. Od općine, pa sve do države, svi se kunu u naivno slikarstvo, a nitko ne poduzima nešto konkretno da nam pomogne – istaknuo je Vlado te naglasio kako se boji da je neminovno da će se jednog dana sve to ugasiti.

Što se tiče njegovih planova, Vlado ističe kako čeka rješenje za mirovinu.

– Planiram se i dalje nastaviti baviti slikarstvom, no više za svoju dušu. Osim slikanja za svoju dušu imam jednu želju, a to je da imam još jednu samostalnu veliku izložbu u svojim Hlebinama, u našoj galeriji. To mi je želja već neko vrijeme, a nadam se da će se uskoro i ostvariti – zaključio je Vlado.